hrvatski

Nacionalne osobitosti -Klima

Prema Köppenovoj klasifikaciji najveći dio Hrvatske ima umjereno toplu kišnu klimu sa srednjom mjesečnom temperaturom najhladnijeg mjeseca višom od – 3oC i nižom od 18oC. Samo najviša planinska područja (>1200 m nm) imaju snježno šumsku klimu sa srednjom temperaturom najhladnijeg mjeseca nižom od – 3oC. U unutrašnjosti najtopliji mjesec u godini ima srednju temperaturu nižu, a u priobalnom području višu od 22oC. Srednja godišnja temperatura zraka na priobalnom području kreće se između 12oC i 17oC. Ravničarsko područje sjeverne Hrvatske ima srednju godišnju temperaturu između 10oC i 12oC, a na visinama većim od 400 m nižu od 10oC. Srednje godišnje količine oborine u Hrvatskoj kreću se između 600 i 3500 mm. Najmanje količine na Jadranu imaju vanjski otoci (<700). Idući prema Dinarskom masivu srednja godišnja količina oborine raste i dosiže najveće vrijednosti do 3500 mm na vrhovima planina u Gorskom kotaru (Risnjak i Snježnik). U zapadnom dijelu sjeverne unutrašnjosti godišnje količine oborine kreću se od 900-1000 mm, a na istoku Slavonije i u Baranji nešto manje od 700 mm. Najsunčaniji dijelovi Hrvatske su vanjski otoci srednjeg Jadrana (Vis, Lastovo, Biševo i Svetac) i zapadne obale Hvara i Korčule s više od 2700 sati sijanja Sunca. Godišnja insolacija u središnjem planinskom području iznosi 1700-1900 sati s najmanjom insolacijom (1700 sati godišnje) i najvećom naoblakom (6-7 desetina) u Gorskom kotaru. Opažene klimatske promjene u Hrvatskoj Osnovni zaključci izvedeni na osnovi rezultata analize dugih nizova meteoroloških mjerenja na području Hrvatske: – Područje Hrvatske nalazi se u širokoj prijelaznoj zoni promjena predznaka temperaturnih trendova. Trendovi za kontinentalnu Hrvatsku i priobalje razlikuju se po karakteristikama. – Godišnji trend srednje dnevne temperature pokazuje lagani (ali za sada nisu statistički dokazivi - signifikantni) porast temperature (0.3-0.4 0C). – Godišnji trend maksimalne dnevne temperature pokazuje lagani pad (statistički nesignifikantni) s time da se po sezonama razlikuje. U proljeće i ljeto maksimalne temperature su u laganom padu, dok su ujesen i zimi u laganom porastu. – Godišnji trend minimalne dnevne temperature pokazuje signifikantni porast u kontinentalnoj Hrvatskoj, dok se u Crikvenici bilježi lagani pad u proljeće. – Dnevni raspon temperature (MAX-MIN) se smanjuje na razini signifikantnosti. Visinske postaje 1. Na visinskim postajama (Zavižan i Puntijarka) zabilježen je brži porast maksimalnih temperatura nego minimalnih. Dnevni temperaturni raspon raste (signifikantno na Zavižanu). 2. Postoji signifikantni porast tlaka zraka na obje visinske postaje, što se dovodi u vezu s porastom učestalosti vremenskih tipova s višim tlakom zraka. u kojima je dnevni temperaturni raspon veći – indikacija promjene opće cirkulacije nad našim područjem. Naoblaka i oborina 1. Postoji tendencija signifikantnog pada srednje godišnje naoblake na području Hrvatske. 2. Godišnje količine oborine pokazuju trend smanjenja, jače izražen na jadranskoj postaji – značajnije osušenje mediteranskog područja (19 % - sjeverni Jadran, 13 % - istočna Hrvatska, 4 % - sjeverozapadna Hrvatska). Komponente vodne ravnoteže 1. Porast temperature odražava se na općem signifikantnom porastu potencijalne evapotranspiracije: Osijek – 15 % u 100 godina, Crikvenica – 7 %. 2. Evapotranspiracija je u Osijeku signifikantna – 8 % u 100 godina, dok u Crikvenici nema promjena. 3. Smanjene količine oborine (zbog padajućeg trenda) ne mogu zadovoljiti potrebe biljaka za vodom (zbog povećane evapotranspiracije) to rezultira signifikantnim smanjenjem otjecanja i sadržaja vode u tlu, i u Slavoniji i u Primorju. 4. Znatno smanjenje otjecanja može imati negativne posljedice u vodnom gospodarstvu, dok smanjenje količine vode u tlu može štetiti vegetaciji

klimatske prilike, opažene klimatske promjene, temperatura zraka, tlak zraka, tipovi vremena, oborina, komponente vodne ravnoteže

nije evidentirano

engleski

National circumstances - Climate

Prema Köppenovoj klasifikaciji najveći dio Hrvatske ima umjereno toplu kišnu klimu sa srednjom mjesečnom temperaturom najhladnijeg mjeseca višom od – 3oC i nižom od 18oC. Samo najviša planinska područja (>1200 m nm) imaju snježno šumsku klimu sa srednjom temperaturom najhladnijeg mjeseca nižom od – 3oC. U unutrašnjosti najtopliji mjesec u godini ima srednju temperaturu nižu, a u priobalnom području višu od 22oC. Srednja godišnja temperatura zraka na priobalnom području kreće se između 12oC i 17oC. Ravničarsko područje sjeverne Hrvatske ima srednju godišnju temperaturu između 10oC i 12oC, a na visinama većim od 400 m nižu od 10oC. Srednje godišnje količine oborine u Hrvatskoj kreću se između 600 i 3500 mm. Najmanje količine na Jadranu imaju vanjski otoci (<700). Idući prema Dinarskom masivu srednja godišnja količina oborine raste i dosiže najveće vrijednosti do 3500 mm na vrhovima planina u Gorskom kotaru (Risnjak i Snježnik). U zapadnom dijelu sjeverne unutrašnjosti godišnje količine oborine kreću se od 900-1000 mm, a na istoku Slavonije i u Baranji nešto manje od 700 mm. Najsunčaniji dijelovi Hrvatske su vanjski otoci srednjeg Jadrana (Vis, Lastovo, Biševo i Svetac) i zapadne obale Hvara i Korčule s više od 2700 sati sijanja Sunca. Godišnja insolacija u središnjem planinskom području iznosi 1700-1900 sati s najmanjom insolacijom (1700 sati godišnje) i najvećom naoblakom (6-7 desetina) u Gorskom kotaru. Opažene klimatske promjene u Hrvatskoj Osnovni zaključci izvedeni na osnovi rezultata analize dugih nizova meteoroloških mjerenja na području Hrvatske: – Područje Hrvatske nalazi se u širokoj prijelaznoj zoni promjena predznaka temperaturnih trendova. Trendovi za kontinentalnu Hrvatsku i priobalje razlikuju se po karakteristikama. – Godišnji trend srednje dnevne temperature pokazuje lagani (ali za sada nisu statistički dokazivi - signifikantni) porast temperature (0.3-0.4 0C). – Godišnji trend maksimalne dnevne temperature pokazuje lagani pad (statistički nesignifikantni) s time da se po sezonama razlikuje. U proljeće i ljeto maksimalne temperature su u laganom padu, dok su ujesen i zimi u laganom porastu. – Godišnji trend minimalne dnevne temperature pokazuje signifikantni porast u kontinentalnoj Hrvatskoj, dok se u Crikvenici bilježi lagani pad u proljeće. – Dnevni raspon temperature (MAX-MIN) se smanjuje na razini signifikantnosti. Visinske postaje 1. Na visinskim postajama (Zavižan i Puntijarka) zabilježen je brži porast maksimalnih temperatura nego minimalnih. Dnevni temperaturni raspon raste (signifikantno na Zavižanu). 2. Postoji signifikantni porast tlaka zraka na obje visinske postaje, što se dovodi u vezu s porastom učestalosti vremenskih tipova s višim tlakom zraka. u kojima je dnevni temperaturni raspon veći – indikacija promjene opće cirkulacije nad našim područjem. Naoblaka i oborina 1. Postoji tendencija signifikantnog pada srednje godišnje naoblake na području Hrvatske. 2. Godišnje količine oborine pokazuju trend smanjenja, jače izražen na jadranskoj postaji – značajnije osušenje mediteranskog područja (19 % - sjeverni Jadran, 13 % - istočna Hrvatska, 4 % - sjeverozapadna Hrvatska). Komponente vodne ravnoteže 1. Porast temperature odražava se na općem signifikantnom porastu potencijalne evapotranspiracije: Osijek – 15 % u 100 godina, Crikvenica – 7 %. 2. Evapotranspiracija je u Osijeku signifikantna – 8 % u 100 godina, dok u Crikvenici nema promjena. 3. Smanjene količine oborine (zbog padajućeg trenda) ne mogu zadovoljiti potrebe biljaka za vodom (zbog povećane evapotranspiracije) to rezultira signifikantnim smanjenjem otjecanja i sadržaja vode u tlu, i u Slavoniji i u Primorju. 4. Znatno smanjenje otjecanja može imati negativne posljedice u vodnom gospodarstvu, dok smanjenje količine vode u tlu može štetiti vegetaciji

climate conditions, observed climate change, temperature, air pressure, weather types, precipitation, water balance components

nije evidentirano