hrvatski

Palinostratigrafija trijaskih naslaga hrvatskog jadranskog podmorja

Palinološka istraživanja donjih dijelova pučinskih bušotina SM-1, KM-1, Vla-1 i Vlt-1 i Maja-1, razmještenih od Istre do Mljeta, rezultirala su rekonstrukcijom sukcesivnih promjena razvoja kvalitativno-kvantitativnog sastava palinoflorističkih zajednica u sukcesiji siliciklastičnih i evaporitno-karbonatnih sedimenata. Unutar rekonstruiranog razvoja izdvojeno je pet palinoloških zona koje su, zahvaljujući palinoflorističkoj korelantnosti s palinološki karakteriziranim trijaskim stratotipovima alpskog razvoja kao i nekim drugim važnijim lokalitetima cirkum-Mediterana i šireg Tethysa, omogućile kronostratigrafsku karakterizaciju bušotinskih sedimenata istraživanog područja. U području bušotine Vla-1, na gornjoladiničkoj palinološkoj zoni slijede nakon donjo- i srednjokarničke kopnene faze četiri sukcesivne palinološke zone koje potvrđuju sedimentološki kontinuitet tijekom gornjeg karnika, norika i reta. Potonje palinološke zone mogu se pratiti i u bušotinama KM-1 i Vlt-1. U području bušotina SM-1 i Maja-1, kopnena faza je trajala tijekom cijelog karnika i donjeg norika, te tako na ladiničkoj podlozi slijede naslage gornjeg norika i reta. Dijagnosticirana palinoflora ukazuje na to kako je područje istraživanih bušotina tijekom gornjeg trijasa paleogeografski pripadalo jugozapadnom odnosno južnom kontinentalnom rubu Tethysa i kako je tada vladala topla do vrlo topla, semiaridna klima mediteranskog tipa. U palinofacijesnoj varijabilnosti gornjokarničkih i donjonoričkih sedimenata, koji su nastali u supratajdalnim do intertajdalnim, lagunarnim, hipersalinim okolišima, dokumentirani su blagi vertikalni pokreti kao odraz konsolidacije srednjotrijaske tektonske faze. U području istraživanih bušotina, ujednačeni palinofacijesi formirani su tijekom gornjeg norika u plitkim subtajdalnim okolišima s utjecajem otvorenijeg mora. Tada je napredovanje transgresije doseglo svoj maksimum u trijasu, a taložni prostor je definitivno stabiliziran. Iz palinostratigrafskih i palinofacijesnih rezultata proizlazi kako je razvoj karbonatne platforme u istraživanom području započeo približno početkom gornjeg norika. Organski facijes s kerogenom tipa II-S gornjokarničkih sedimenata bušotine Vla-1 u kojima je nabušena nafta in statu nascendi, formiran je u okolišu hipersaline lagune relativno male vertikalne razvijenosti. Nasuprot tome, u bušotini Vlt-1 nabušena je debela serija gornjokarničko-donjonoričkih sedimenata koji sadrže isti tip kerogena dobrog potencijala generiranja nafte s povišenim udjelom sumpora. Međutim, limitirajuće faktore generiranja ugljikovodika iz kerogena spomenutih sedimenata predstavlja termička nezrelost kerogena i tektonski pasivan režim. Kako su slični facijesi regionalno razvijeni, Dinaridi predstavljaju zanimljivo istraživačko područje znatno višeg geotermičkog stupnja i intenzivnom tektonikom u kojem se mogu očekivati veće količine oslobođenih ugljikovodika.

Trijas; palinostratigrafija; palinofacijes; organski facijes

nije evidentirano