hrvatski

Geološka povijest i strukturna evolucija Vanjskih Dinarida

Desintegracijski procesi trijaskih karbonatnih platformi počinju u Tetisu riftnom tektonikom s pridruženim bazaltnim magmatizmom. Neke platforme (vidimo ih u građi južnih Alpa) bivaju okončane blok-tektonikom tijekom norik-lijasa, od kada su "oceanizirane" unutar većih bazenskih prostora. U mezozojskoj sukcesiji Vanjskih Dinarida zapisana je trijaska riftna tektonika koja je zapravo svjedočanstvo dezintegracije šireg platformskog prostora. Na segmentiranom elementu prvotnog mikrokontinenta (Adrijska ili Apulijska ploča) tijekom norik-reta bilježimo inicijaciju dugotrajne plitkovodne karbonatne sedimentacije. Već u donjoj juri prostor je individualiziran, te nadalje funkcionira kao intraoceanska platforma s kraćim i dužim taložnim diskontunitetima i povremenom značajnom okolišnom diferencijacijom (intraplatformni bazeni), sve do eocena (lutecijska transgresija-foraminiferski paleogenski vapnenci). Dakle, karbonatnu sukcesiju norik-eocen u taložnom smislu definiramo kao mega-sekvenciju, a paleogeografski gledano predstavlja tzv. jadransko-dinarsku karbonatnu platformu (ADCP u smislu JELASKA et al., 1994). Njene sukcesije dominantni su građevni element u Vanjskim Dinaridima, a uzevši geodinamski (trajanje) ta je platforma jedinstvena u Tetisu.

Vanjski Dinaridi; strukturna evolucija; geološka povijest

nije evidentirano