hrvatski

Numerička simulacija mezoskalnih meteoroloških uvjeta tijekom intruzije stratosferskog ozona u Zagrebu 6. veljače 1990.

6. veljače 1990. na Institutu Ruđer Bošković (IRB) izmjerene su neuobičajeno visoke vrijednosti koncentracije ozona. Skok koncentracije sa 2 ppb na oko 100 ppb nastupio je u 11:45 LST, a vrijednosti veće od 30 ppb zadržale su se i tijekom nekoliko idućih sati. Porast koncentracije ozona izmjeren je također i na obližnjoj stanici Puntijarka, ali sa zakašnjenjem od otprilike 1 sat. Istraživanje [1], u kojem je s grubom prostorno-vremenskom rezolucijom (300 km, 6 h) procijenjeno gibanje česti zraka prema Zagrebu, pokazalo je da je porast koncentracije ozona pri tlu uzrokovan intruzijom stratosferskog ozona. U ovoj studiji ispitali smo mezoskalno polje strujanja u donjoj troposferi tijekom 4.-8. veljače nad širim područjem Zagreba. Strujanje u donjoj troposferi simulirali smo mezoskalnim meteorološkim modelom MEMO ([2], [3], [4]). Koristili smo opciju ugnježđene simulacije, s rezolucijama od 5 km i 2 km. Za obje mreže (grubu i finu) pretpostavili smo 25 vertikalnih slojeva, čija je rezolucija veća pri tlu. Vremenski korak integracije bio je 30 s za grubu i 15 s za finu mrežu. Rezultati simulacije pokazali su da je nad širim područjem Zagreba u donjoj troposferi tijekom prijepodnevnih sati 6. veljače postojala vrlo jaka subsidencija (i do ~ 20 cm s-1) zbog koje je proces dovođenja zraka iz većih visina u atmosferski granični sloj bio intenzivan. Nadalje, strujanje pri tlu nad širim područjem Zagreba od jutra je imalo izraženu istočnu komponentu. Negdje oko 11 h strujanje mijenja smjer i južna komponenta počinje dominirati. Time se može objasniti činjenica da je maksimum koncentracije ozona nastupio ranije na mjernom mjestu IRB, nego na Puntijarki, koja se nalazi sjevernije.

mezoskalni model; intruzija stratosferskog ozona

nije evidentirano