Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Utjecaj sinsedimentacijeke tektonike na malmsku paleogeografiju Jadranske karbonatne platforme (CROSBI ID 483074)

Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | domaća recenzija

Vlahović, Igor ; Velić, Ivo ; Tišljar, Josip ; Matičec Dubravko Utjecaj sinsedimentacijeke tektonike na malmsku paleogeografiju Jadranske karbonatne platforme // Karbonatna platforma ili karbonatne platforme Dinarida, Knjiga sažetaka / Dragičević, Ivan; Velić,Ivo (ur.). Zagreb: Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2001. str. 51-54-x

Podaci o odgovornosti

Vlahović, Igor ; Velić, Ivo ; Tišljar, Josip ; Matičec Dubravko

hrvatski

Utjecaj sinsedimentacijeke tektonike na malmsku paleogeografiju Jadranske karbonatne platforme

Tijekom dugotrajnog postojanja Jadranske karbonatne platforme postojala su razdoblja obilježena izrazitijom razvedenošću taložnih okoliša, odnosno jasnom facijesnom diferencijacijom koja je ostavila nedvojben trag u stijenskome zapisu. Takve su epizode vrlo važne za rekonstrukciju odnosa vanjskih i unutarnjih utjecaja na razvoj platforme, ali i za razmatranje njezine fiziografije. Jedan od najznačajnijih takvih događaja zbio se tijekom mlađe jure. U vrijeme dogera područje platforme bilo je obilježeno razmjerno jednoličnom sedimentacijom. Jugozapadni rub platforme, koji je danas pretežito prekriven Jadranskim morem, imao je značajke visokoenergijskih plićaka s prudovima karbonatnoga pijeska, a u središnjem, najvećem dijelu platforme prevladavali su lagunarni uvjeti u razvedenim okolišima niže energije vode. Sjeveroistočni je rub platforme još od lijasa bio u emerziji. Početak malma obilježava postupna diferencijacija okoliša, koja svoj maksimum doseže u kimeridžu. U to doba dio platforme blizu jugozapadnoga ruba u potpunosti okopnjava, što je tijekom dugotrajne emerzijske faze rezultiralo izrazitim okršavanjem (primjerice na Biokovu - TIŠLJAR et al., 1989) i stvaranjem uvjeta pogodnih za postanak boksita (područje zapadne Istre - TIŠLJAR & VELIĆ, 1987; VELIĆ & TIŠLJAR, 1988). Slični su odnosi zabilježeni i u sjeverozapadnoj Bosni (VRHOVČIĆ et al., 1983), istočnoj Hercegovini (NATEVIĆ & PETROVIĆ, 1967) i zapadnoj Crnoj Gori (VUJISIĆ, 1972). Sjeveroistočni dio platforme je istodobno zahvaćen upravo suprotnim tendencijama, tako da je tijekom kimeridža nakon dugotrajne kopnene faze dijelom ponovno potopljen. Vrlo zanimljivi događaji zbili su se u središnjem dijelu platforme, koje je usprkos razmjerno malih površina izdanaka odgovarajuće starosti pažljivom stratigrafskom analizom izdanaka i analizom podataka prikazanih na geološkim kartama moguće razlučiti. U tome su području formirani nešto dublji okoliši oblika intraplatformnih korita. Posebno se ističu dva takva taložna bazena, jedan u području Gorskoga kotara, i drugi koji se približno od Karlovca protezao prema jugu, a koji je zbog veze s otvorenim Tethysom i veće dubine bio obilježen izrazitijim pučinskim utjecajem. U gorskokotarskome koritu, čije je pružanje približno SZ-JI, a na zapadu je bilo potpuno ograničeno plitkovodnim okolišima, zabilježen je slijed naslaga lagunarnih zaštićenijih okoliša, obilježenih izmjenom debeloslojevitih tamnosivih vapnenaca s rožnjacima (mjestimice se nalaze i relikti tufitičnoga materijala) i rijetkim amonitima i radiolarijama, u čijoj se podini nalaze oksfordski unutarplatformni karbonati (VELIĆ et al., 1994). U takvome slijedu postupno, ali kontinuirano naviše raste udio sitnozrnastih proslojaka plitkovodnoga podrijetla, među kojima ima sve više ooida i bioklasta grebenotvoraca, budući da je korito gotovo sa svih strana bilo okruženo hidrozojsko-koraljno-gastropodno-briozojskim grebenima i ooidnim prudovima ispred njih (moguće je pretpostaviti određenu vezu s lemeškim koritom prema JI). Progradacijom plitkovodnih prudova postupno je zapunjen dotadašnji nešto dublji prostor, tako da se u krovini prigrebenskih naslaga nalaze tipični klipeinski vapnenci. Iako se po nekim značajkama ovakav razvoj može usporediti s približno istodobnim Lemeš naslagama očite su bitne razlike, budući da je u području Gorskoga kotara vidljiv kontinuiran utjecaj plitkovodnih naslaga (ima i humčaste kose slojevitosti, koja ukazuje na razmjerno plitke okoliše oko valne osnovice olujna vremena), stijene su znatno deblje slojevite, rožnjaci su rjeđi, a amoniti izuzetno rijetki, tj. naplavljeni prigodom povremenih epizoda tijekom kojih je kontakt s otvorenim morem bio izrazitiji. Stoga bismo, na temelju detaljnih istraživanja (VELIĆ et al., 1998), za te vapnence predložili naziv “Tučki vapnenci” (prema tipskom profilu u mjestu Tuk u Velikoj Kapeli), kako ih se ne bi miješalo s “Lemeš naslagama”. Drugo korito, za koje se prema današnjoj geološkoj situaciji može pretpostaviti približno meridionalni položaj, predstavljalo je prema svemu sudeći dublji zaljev Tethysa, fiziografski nalik današnjem Tongue of the Ocean na Bahamima. U tim je okolišima prevladavala pelagička sedimentacija tankopločastih vapnenaca u izmjeni s rožnjacima, mjestimice s bogatim nalazištima amonita. Te su naslage u literaturi poznate pod nazivom Lemeš naslage (FURLANI, 1910; CHOROWICZ & GEYSSANT, 1972). Iako su zbog mlađe tektonike i intenzivne kasnodijagenetske dolomitizacije krovinske i podinske naslage i na tipskim lokalitetima razmjerno slabo vidljive na temelju podataka s terena i iz literature jasno je da i u ovome slučaju dubljevodne naslage predstavljaju različito debeli paket unutar plitkovodnih platformnih vapnenaca (primjerice na Plješevici kod Bihaća i sjeverno od Udbine, okolici Donjega Lapca, Poštaku i dr.). I lemeško je korito bilo okruženo organogenim grebenima, čijom je destrukcijom nastala velika količina bioklastičnog materijala koja je omogućila progradaciju i konačno zatrpavanje bazena, tj. ponovnu uspostavu plićih okoliša. Unutarnji dio platforme, tj. prostrano područje između okopnjelih dijelova platforme, grebenskih pojasa koji su okruživali unutarplatformna korita i rubova platforme, cijelo je to vrijeme bio obilježen plitkovodnom sedimentacijom fosilifernih vapnenaca, tzv. “kladokoropsis” i “klipeinsko-kampbelielskih” naslaga. Krajem jure, tj. nakon ispunjavanja intraplatformnih korita i preplavljivanja emergiranih područja, takvi su okoliŠi prevladavali na cijeloj platformi. Iz navedenih glavnih geoloških događaja na Jadranskoj karbonatnoj platformi tijekom mlađe jure mogu se izvesti dva glavna zaključka. 1) Budući da su na cijeloj platformi u to doba zabilježeni vrlo različiti okoliši na podlozi koja je bila više ili manje sličnih značajki očit je utjecaj sinsedimentacijske tektonike u doba oksforda i kimeridža. Tako je dio JZ platforme izdignut u emerziju, u središnjem dijelu su formirana intraplatfomna korita, a na SI rubu su istodobno preplavljena područja koja su dugotrajno bila emergirana. Budući da su mlađom tektonikom naslage izrazito poremećene teško je utvrditi o kojem se tipu tektonike radi. Ipak, očito je da su promjene bile više ili manje postupne, Što bi moglo ukazivati na postanak velikih, regionalnih boranih struktura, iako ne treba isključiti i moguće utjecaje reaktivacije starijih rasjednih struktura. Utjecaj eustatskih promjena je u to doba očito imao znatno manju ulogu na modeliranje arhitekture platforme, jer su njihovi utjecaji više ili manje potpuno maskirani izrazitom diferencijacijom okoliša. Za naknadno zapunjavanje diferenciranoga reljefa najznačajniju su ulogu imali progradacijski procesi uzrokovani visokom organskom produkcijom u rubnim područjima intraplatformnih korita. 2) Detaljna analiza stratigrafskoga slijeda u naslagama intraplatfomnih korita nedvojbeno ukazuje na plitkovodnu podlogu i krovinu u kontinuiranom taložnom slijedu u području gorskokotarskoga korita, a s velikom se sigurnošću isto može pretpostaviti i za lemeško korito. To ukazuje na sigurnu pripadnost jednoj jedinstvenoj karbonatnoj platformi, posebice imajući na umu značajan udio kontinuirano plitkovodnih okoliša koji su utvrđeni posvuda uokolo korita. Iako je, nažalost, danas na površini vidljiv tek razmjerno mali dio malmskih naslaga na temelju opisanih razmatranja može se zaključiti da je tijekom malma područje Jadranske karbonatne platforme morfološki bilo vrlo razvedeno. Kako su na razmjerno maloj površini istodobno egzistirali kopneni, plitkovodni, prigrebenski i dubljevodni okoliši, čija je izrazita dinamika i dovela do nastanka tako raznolikih stjenskih zapisa, tek njihova detaljna i vrlo pažljiva analiza omogućuje pravilno tumačenje paleogeografskih odnosa.

sinesedimentacijaka tektonika; Jadranska karbonatna platforma; malmska paleogeografija; malm;

nije evidentirano

engleski

Malmian Paleogeography of the Adriatic Carbonate platform as a consequence of the Synsedimentary Tectonics

nije evidentirano

synsedimetary tectonics; malmian paleogeography; Adriatic carbonate platform; Malmian

nije evidentirano

Podaci o prilogu

51-54-x.

2001.

objavljeno

Podaci o matičnoj publikaciji

Karbonatna platforma ili karbonatne platforme Dinarida, Knjiga sažetaka

Dragičević, Ivan; Velić,Ivo

Zagreb: Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Podaci o skupu

1.Znastveni skup:Karbonatna platforma ili karbonatne platforme Dinarida

pozvano predavanje

01.10.2001-02.10.2001

Zagreb, Hrvatska

Povezanost rada

Geologija