Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Numizmatička zbirka: vodič (CROSBI ID 1982)

Autorska knjiga | monografija (stručna)

Dukat, Zdenka ; Mirnik, Ivan Numizmatička zbirka: vodič. Zagreb: Arheološki muzej u Zagrebu, 2004

Podaci o odgovornosti

Dukat, Zdenka ; Mirnik, Ivan

Dukat, Zdenka

hrvatski

Numizmatička zbirka: vodič

Podugačak je historijat ove opsežne i vrijedne zbirke. Njeni su temelji povezani sa stvaranjem hrvatskoga Narodnog muzeja, kojemu početne godine sežu do prve polovice XIX. stoljeća, između 1828. i 1930., a poklapa se i s razvojem numizmatike kao znanosti u Hrvatskoj. Slijedom mnogih godina, ondašnji Narodni muzej mijenja ime i smještaj, a istodobno se postupno profiliraju i pojedini odjeli kao zasebne cjeline. Taj je razvoj uvjetovao posebice velik dotok predmeta kulturne i povijesne baštine. Tako se jedan od njegovih odjela oblikovao kao današnji Arheološki muzej u Zagrebu. Naime, priliv spomeničkog materijala uočava se u njegovu sve većem bogatstvu. Među predmetima se ističe mnoštvo staroga novca iz svih povijesnih razdoblja, što potvrđuje i današnje stanje u zbirkama. I danas je numizmatička zbirka ove ustanove po brojnosti i raznovrsnosti primjeraka najbogatija u zemlji, a ima i znatnu međunarodnu reputaciju. Prve su se naznake buduće kolekcije začele u novoosnovanoj Ilirskoj, odnosno Narodnoj čitaonici, i to u sklopu preporodnoga pokreta mladih iliraca pod vodstvom Ljudevita Gaja. Svojim rodoljubnim programom oni promiču skupljanje predmeta kulturne baštine, uz ostalo numizmatike i drugog arheološkog materijala. Tijekom godina, možda i ne sluteći prave dosege svojih nastojanja i donacija, pridonijeli su izravno današnjoj veličini, vrijednosti i važnosti zbirke. Listajući muzejski Arhiv, nailazimo i na podatak o najstarijoj sačuvanoj donaciji: popis poklonjenih starina, pretežno rimskih novaca, iz 1830., donatora Adolfa Ladenhaufena, ljekarnika iz Kutine (31 komad staroga novca i više arheoloških predmeta). Slijedi još nekoliko pojedinaca s točno navedenim brojem darovanih novaca. Godine 1837. pak Pavao Keresztury daruje veći dio svoje vrijedne zbirke, otkupljene iz ostavštine zagrebačkoga biskupa Aleksandra Alagovića, ad locupletandum amplius in dies accrescens nationale nostrum museum. Tako se nižu stotine darovanja: neki izravno doniraju spomenički materijal a pojedini daju novčane priloge za otkup starina. Koliko se zbirka brzo povećavala, pokazuje i podatak iz 1843.: tada se već navodi više od 1000 komada staroga novca. Stručnom unapređenju numizmatičke kolekcije uvelike je koristila kupnja osnovnih knjiga uz poznatu zbirku Leopolda Welzla von Wellenheima 1846. u Beču. Tada su mnogi rodoljubi za tu svrhu dali novčane priloge: barun Metel Ožegović, zagrebački biskup Haulik, senjski biskup Ožegović, knezovi Miloš i Mihajlo Obrenović, grof Franjo Drašković. U to je vrijeme numizmatika još u sklopu ostale arheološke građe, iako se njezin fundus, u odnosu na ostali materijal, mnogo brže povećava. Godine 1843. nadzor nad zbirkama preuzima major u miru Mijat Sabljar za kojeg bi se moglo reći da je prva, u neku ruku, stručna osoba, tj. kustos u pravom smislu riječi. Počinje tako novo razdoblje, posebice numizmatičke zbirke. Naime, on osniva nekoliko cjelina: arheološku, numizmatičku i zbirku pečata. Autor je prvih tako preciznih numizmatičkih inventara da se i danas mogu po njima identificirati brojni primjerci novaca i medalja. Važno je napomenuti da je on, kad god je znao, uz opis novca navodio i njegov nalazište. Ne samo da je stručno obrađivao postojeći materijal, skupljao i otkupljivao stare novce, nego se i osobno upisao u podugačku listu donatora: darovao je svoju, znatnu zbirku Muzeju. Prema popisu od 8. svibnja 1855., zbirka već broji 26.504 raznovrsna primjerka, i raste iz godine u godinu. Sabljara nasljeđuje prof. don Šime Ljubić. On je na tom položaju prva stručno školovana osoba, i to u Beču: povjesničar je, starinar i numizmatičar. Nastavlja povećavati zbirku. No, ponajviše se ističe prvom objavom numizmatičkog materijala: 1875. izlazi mu i danas znamenito djelo Opis jugoslavenskih novaca, a 1890. donosi i popis zbirke rimskoga carskog novca pod naslovom Numizmatička zbirka od najstarije dobi do cara Dioklecijana. To je, zapravo, prvi službeni katalog zbirke. Za zbirku je jedna od najvažnijih godina 1893.: u nju dolazi kao kustos dr. Josip Brunšmid. Završio je, poput prethodnika Ljubića, studij na Bečkom sveučilištu 1882., gdje je i doktorirao s tezom Zur Geschichte der griechischen Colonien in Dalmatien (O povijesti grčkih kolonija u Dalmaciji). Prvo je službovao u rodnim Vinkovcima, a potom dolazi u Zagreb, gdje u Muzeju ostaje do umirovljenja 1924. Posvetio se numizmatici, ponajviše razdoblju antike ; specijalizirao se za grčku kolonizaciju srednjega jadranskog područja. Tako je dio teme njegova bečkog doktorata, s posebnim naglaskom na numizmatičkom materijalu, pod naslovom Inschriften und Münzen der griechischen Städte Dalmatiens (Natpisi i novci grčkih gradova Dalmacije), tiskan 1898., a još i danas služi kao kapitalno djelo za proučavanje najranije povijesti toga područja. Kako bi se dobila cjelovita predodžba o opusu toga neumornog i svestranog radnika, jednog od najboljih predstavnika klasične arheologije i numizmatike, posebice antičke, u nas, mnogo bi jednostavnije bilo napisati što on n i j e radio. Odmah po nastupu prihvatio se reorganizacije numizmatičke zbirke. Njoj je cijeloga radnog vijeka poklanjao najveću pozornost i ljubav. Sustavno je nabavljao novce, napose pokušavajući popuniti praznine u postojećoj zbirci, a rijetke je primjerke kupovao i na inozemnim dražbama. Osobno je inventirao više od 77.000 pojedinačnih komada novca! Istaknuo je važnost skupnih nalaza (ostava), kojih je četrdesetak sam obradio i o tome tiskao seriju radova pod nazivom Njekoliko našašća novaca na skupu u Hrvatskoj i Slavoniji. Energijom, izvanrednim poznavanjem materijala te znanjem klasičnih i suvremenih jezika uveo je i sebe i zbirku u inozemne znanstvene krugove. Zahvaljujući njemu, mnogobrojni se tadašnji vrhunski europski znanstvenici koriste materijalom zagrebačke numizmatičke zbirke za svoje kataloge i znanstvene radove. Muzeju je 1899. poklonio i vlastitu zbirku, koja se temeljila na primjercima, uglavnom s vinkovačkog, numizmatički vrlo bogata, područja. U to vrijeme zbirka ima već više od 100.000 primjeraka. Još jedan bečki đak, dr. Viktor Hoffiller, daje svoj obol zbirci. Za razliku od prethodnika, on nije imao izrazitih sklonosti prema numizmatici. No, iako nije ulazila u sferu njegovih interesa, nije ju zapostavljao. Štoviše, mnogo joj je pridonio. Ponajviše se potrudio brojčano je povećati. Tako je, usprkos teškim vremenima, nabavio dvije privatne zbirke poznatih ondašnjih numizmatičara. Prva je pripadala osnivaču i prvom predsjedniku Hrvatskog numizmatičkog društva, Benku Horvatu, a druga poznatom sakupljaču antičkog i novijeg novca, Richardu Schwiegeru. Nije zanemario ni skupne nalaze. Nabavio je pojedine tada vrlo značajne nalaze, npr. keltskog novca iz Samobora, te rimskog carskog iz Niške Kamenice i Stolca-Trijebnja. U nekoliko navrata piše o zbirci, realno vrednujući njezin sadržaj u svjetskim okvirima. Još za njegova vremena, do početka II. svjetskog rata, 1941., predano radi na zbirci dr. Josip Klemenc. On, pak, slijedi Brunšmidov rad, najveću pozornost posvećujući inventiranju, a posebice obradi skupnih nalaza. Zbog ratnih zbivanja, nažalost, to je većim dijelom ostalo neobjavljeno. Za ratnih godina, dvojica ravnatelja, dr. V. Hoffiller i dr. Mirko Šeper, obojica svjesni vrijednosti zbirke, pohranjuju najvrednije primjerke novaca i medalja na sigurno. Nakon rata, 1945./46., kad Arheološki muzej mora hitno iseliti iz palače tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti na trgu Nikole Šubića Zrinskog br. 11 u novodobivenu zgradu, nekadašnju palaču Vranyczany-Hafner, na istom trgu br. 19, iskrsava nerješiv problem. Za tako opsežnu zbirku u novoj zgradi nema ni prostora ni sigurnosnih uvjeta. Stoga je većim dijelom spakirana u papirnate vrećice i u drvene sanduke te pohranjena u podzemnim trezorima banke u Praškoj ulici. Kako je ondje bila godinama nedostupna, javljale su se povremeno, blago rečeno, nepromišljene ideje da se ona razdijeli na nekoliko ustanova. To se, srećom, nije ostvarilo, ponajviše zahvaljujući mudrosti i upornosti ravnatelja muzeja akademika Duje Rendić-Miočevića, koji je, uz antičku arheologiju bio i vrstan poznavatelj antičke numizmatike. On je, napokon, isposlovao da zbirka nakon dvadeset godina, bude vraćena u Arheološki muzej, u zaseban prostor u prizemlju zgrade i, što je najvažnije, kao cjelina. Sam se ponajviše koristio materijalom te zbirke za svoje mnogobrojne radove, a podjednako je pridonio tome da se jedan njezin segment predoči javnosti na stalnoj numizmatičkoj izložbi, otvorenoj za publiku 22. svibja 1978. Idejni projekt za izlaganje novaca dao je prof. Josip Ladović: njegova su originalna rješenja podigla prezentaciju materijala na svjetsku razinu: u zamračenoj unutrašnjosti prostorije svjetlost obasjava materijal tako da bude vidljiv s obje strane, i avers i revers svakoga primjerka. Posjetilac stječe dojam da ulazi u riznicu. Ovdje se mora svakako spomenuti veliki stručni doprinos prof. Ivice Degmedžić, koja je svojim temeljitim poznavanjem literature, antičkih izvora i klasičnih jezika mnogo učinila za zbirku. Numizmatička zbirka Arheološkoga muzeja u Zagrebu svojim je sadržajem bliža profilu kabineta. Naime, to je jedina zbirka koja vremenski prelazi granice arheoloških predmeta, pokrivajući i suvremeni materijal. Nakon revizije 2001. godine broji 265.839 primjeraka, kojima su obuhvaćene sljedeće cjeline: metalni i papirni novac, medalje, spomenice, plakete, značke, kolajne, markice i žetoni, uključujući duplikate i lošije sačuvane komade. Najveći je dio novaca nađen na tlu Hrvatske, skupno ili pojedinačno. Materijal je razvrstan u šest skupina, koje prate i odgovarajući inventari. To su: 1. grčki novci: autonomni grčko-rimskih gradova (prije zvani kolonijalni) i keltski novci ; Inv.br. 1-10.913 ; 2. novac Rimske Republike ; Inv.br. 1-2512 ; 3. novac Rimskog Carstva ; Inv.br. 1-37.874 ; 4. bizantski novac ; Inv.br. 1-2066 ; 5. novac srednjega i novoga vijeka ; Inv.br. 1-46.800 ; 6. Glavna inventarska knjiga (skupine i omoti s materijalom razvrstanim po podrijetlu i nalazištima, duplikati, manje zanimljiv i manje vrijedan materijal, nove akvizicije) ; Inv.br. 1-2264. Iz cjelokupnoga bi materijala bilo teško izdvojiti bilo koje područje kao posebnu rijetkost i vrednovati ga u svjetskim razmjerima. Prava je vrijednost zbirke u njezinoj cjelini. No, ipak se mogu istaknuti neki karakteristični segmenti. Na prvom je mjestu grupa keltskog novca, posebice s ostavama (skupnim nalazima) otkrivenima u Narti i Ribnjačkoj kraj Bjelovara, kao i tzv. hrvatske grupe, po kojima su tri tipa novca u znanstvenim krugovima dobila nazive: varaždinski, samoborski i đurđevački. Isto se tako ističe grčko-ilirska skupina s emisijama iz kovnica na našem srednjodalmatinskom otočnom prostoru, iz koje se izdvaja nekoliko raritetnih primjeraka, npr. novci Korkire Melaine i emisije Jonios. Napose, kao važnu cjelinu, treba izdvojiti mnogobrojne skupne nalaze (ostave) iz svih razdoblja, dijelom obrađene i objavljene, koji su neiscrpan izvor podataka za rješavanje višestruke, ne samo numizmatičke, problematike. Naposljetku, zbirka se može pohvaliti mnogim vrijednim i rijetkim medaljama (talijanska renesansa, Sveto Rimsko Carstvo, Austrija, Ugarska i Hrvatska). A nisu zanemarive ni bogate emisije kovnica rimskoga carstva te novac država i gradova južnih Slavena, te Ugarske i Mletaka. Zbirku prati i značajna numizmatička knjižnica, koja se, nažalost, upravo zbog nedostupnosti materijala u proteklih dvadeset godina, nije sustavno popunjavala. Stoga se osjeća manjak literature iz tih godina, koji se osobito loše odrazio u nestašici međunarodnih časopisa a isto tako i pojedinačnih kataloga i publikacija. Taj je nedostak, nažalost, danas nemoguće nadoknaditi. Rat 1991.-1995. također se negativno odrazio: zbirka se opet morala pohranjivati radi sigurnosti. Napokon, nakon kraćeg javnog izlaganja zbirke, zbog kompletne obnove zgrade opet nije bila dostupna publici. Srećom, na samome pragu novog milenija izložba je opet otvorena javnosti. No, usprkos mnogobrojnim nedaćama, zbirka se cijelo vrijeme sustavno popunjava i obrađuje.

Hrvatska; Zagreb; Arheološki muzej u Zagrebu; Numizmatička zbirka; Stalna zložba; numizmatika; novac; medalje

nije evidentirano

engleski

Numismatic Collection: Guide

nije evidentirano

Croatia; Zagreb; Zagreb Archaeological Museum; Numismatic Collection; Permanent exhibition; numismatics; coins; medals

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: Arheološki muzej u Zagrebu

2004.

953-6789-07-8

160

Vodiči Arheološkog muzeja u Zagrebu; 1

objavljeno

Povezanost rada

Arheologija