hrvatski

Levantinci u Puli (XVII.-XIX. stoljece)

Levantinske migracije prema Puli od XVII. do XIX. stoljeca - iz udaljenih podrucja koja su se protezala od Jonskih otoka na zapadu do Rodosa i Cipra na istoku - autor je opisao prema fondu maticnih knjiga Drzavnog arhiva u Pazinu. Knjiga je potkrijepljena nazivima mjesta iz kojih se u Pulu doseljivao "levantinski" etnicki element ; spominju se Cipar, Grcka, Hania, Kandija, Kefalonija, Kitera, Krf, Moreja, Nikozija, Retimon, Rodos, Suda i Zakint. Neka od tih mjesta pala su u osmanlijske ruke, pa su se mletacki grcki podanici, ali i naturalizirani Mlecani, odlucili na bijeg u Istru. Gotovo depopulirana Pula, koja gubitak stanovnistva vise nije mogla nadoknadivati prirodnim prirastajem, u svoje je urbano tkivo primila i ove emigrante i dobjeglice. Iako su grcke obitelji pridonosile ne samo ispunjavanju populacijskih praznina vec i gospodarskom ozivljavanju zamrlih djelatnosti (napose obrtnickih i trgovackih), u posljednja je dva stoljeca taj element postupno nestajao, odselio se ili izumro. Stranice o Levantincima u Puli ostaju i dalje iznimno zanimljivom temom o svijetu koji smo izgubili.

Migracije; Levantinci; Pula; maticne knjige

nije evidentirano