hrvatski

Stoljeće nafte : veza između nafte, novca i moći koja je promijenila svijet

Suvremeni svijet nezamisliv je bez energije. Industrija, promet, komunikacije, dinamičnost modernog življenja i mnoge druge djelatnosti bile bi nemoguće, u obliku u kojem ih danas poznajemo, bez stalnih i dostatnih količina pogonske energije. Među primarnim oblicima energije najznačajniji su nafta i plin, kapljevita i plinovita smjesa ugljikovodika, koje su u stotinu godina, i svega nekoliko generacija, potpuno promijenili način života čovjeka, a zatim i samo ljudsko društvo. Nafta je posredno oblikovala svjetsku politiku i utjecala na sudbine država. Ona je bila povod sukobima, ali je isto tako diktirala i njihove ishode. Ona predstavlja nezaobilazan čimbenik u suvremenoj ekonomiji i pokretanju gospodarskog rasta o kojem ovisi razvoj ljudskog društva. Zato nafta ima posebno mjesto na svjetskoj sceni i stoga se često naziva "crnim zlatom". Tako je bilo tijekom proteklog stoljeća, a tako će, najvjerojatnije, ostati i u prvoj polovici XXI. stoljeća. Prodorom nafte u energetsku potrošnju, početkom XX. stoljeća, kao i burnim razvitkom trošila naftnih proizvoda u tom razdoblju, ona je na velika vrata ušla u gospodarstvo, svakodnevni život, te u političke doktrine i strategijske procjene. Time je nafta preuzela ulogu koju je prije imao ugljen. Iz tih razloga u prvim desetljećima XX. stoljeća rezerve nafte i potencijalna nalazišta, preuzele su geopolitičku ulogu koju su prije toga imale rezerve ugljena. Nafta je postajala sve značajnija za industriju i ratovanje, a njeno posjedovanje ili kontroliranje postalo je sredstvo hegemonije. Ova knjiga predstavlja pokušaj da se raščlane odnosi u tom kolopletu, razjasni pozadina i uzročno-posljedična veza nafte, novca i moći koja je promijenila suvremeni svijet. Naftna industrija u ranim godinama svojeg razvitka bila je poput lutrije u kojima su česti veliki dobici, ali i nepredvidljivi gubici. Pokazalo se da nafta postaje pokretač burnog razvitka u regiji ili kraju u kojem se otkriju njena nalazišta, a u ranoj fazi razvitka to se zbivalo uglavnom u Sjedinjenim Američkim Državama. Razvitak trošila naftnih proizvoda označio je početak te promjene. Uloga nafte u ishodu Prvoga svjetskog rata i promjeni političkih odnosa u Europi i na Srednjem istoku, koji je on izazvao, odredila je ulogu nafte kao strategijske sirovine XX. stoljeća. Nafta je postala pokretačem suvremene industrije i medij promjene suvremene civilizacije. Sporazumom iz 20-ih godina XX. stoljeća podijeljeno je tržište nafte i tako uspostavljena anglo-britanska dominacija nad novim centrom proizvodnje nafte u svijetu, a to je bio Srednji istok. Ta je dominacija trajala desetljećima, Velika Britanija se iz nje povukla pola stoljeća kasnije, a američka prisutnost u drugačijim okolnostima traje još i danas. Drugi svjetski rat odlučilo je posjedovanje nafte. S jedne strane američka nafta , a s druge britanska vještina tajnog rata, bile su spoj koji je presudio pobjednika u Drugome svjetskom ratu. U sudaru s naftom i obavještajnom nadmoći, elitni njemački "panzer-grenadiri" ili japanske "kamikaze" 1944. i 1945. bili su podjednako nemoćni kao i poljski konjanici, koji su uzalud izginuli u jurišima na njemačke tenkove 1939. godine. Razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata bilo je "zlatno doba" naftnih kompanija, posebno onih najvećih, koje je talijanski naftaš Enrico Mattei nazvao "sedam sestara". Kompanije Standard Oil New Jersey, Standard of California, Mobil, Gulf i Texaco, zajedno s europskim Royal Dutch/Shell i Anglo-Iranian, te s ekspanzijom automobilske industrije, vladali su naftnim tržištem svijeta 50-ih i 60-ih godina. Procesi dekolonizacije, snažan porast nacionalnog osjećaja u raspolaganju s vlastitim prirodnim resursima u Aziji i Africi, Pokret nesvrstanosti, te formiranje Organizacije zemalja izvoznica nafte, OPEC - sve to pokazuje prve napukline u tržišnoj dominaciji velikih naftnih kompanija. Do urušavanja njihove globalne moći došlo je 1973. godine, za vrijeme prvog i 1979. tijekom drugog "naftnog šoka". "Naftni šokovi" u prvo su vrijeme pogodili glavne uvoznice nafte - SAD, Japan i zapadnu Europu. Međutim, gospodarstva tih zemalja, zahvaljujući skupljoj energiji, stekla su nove razvojne sposobnosti i ostvarila prednosti u odnosu na manje razvijene zemlje Europe, Azije, Afrike i Južne Amerike. Glavni dobitnici skuplje energije, uz zemlje izvoznice nafte, bile su najrazvijenije industrijske zemlje. Pravi gubitnici u globalnom ruletu svjetskih cijena nafte bile su nerazvijene zemlje Trećeg svijeta, kao i zemlje u razvoju rubnih područja Europe. Značaj OPEC-ovog podizanja cijena nafte bio je u tome što je on postignut jednostrano, jer su članice OPEC-a preuzele određivanje cijena. OPEC je prerastao u pravi kartel, koji je stekao globalnu kontrolu nad tržištem nafte. Nekadašnji monopol velikih naftnih kompanija preuzeo je OPEC, zemlje proizvođači postali su gospodari vlastitih bogatstava, a liderski položaj u proizvodnji nafte preuzima američko-arabijska kompanija Aramco. Dominacija OPEC-a trajala je do 1986. godine, kada je zbog smanjenja potrošnje nafte i povećanja proizvodnje izvan OPEC-a došlo do velikog pada cijena. Nakon toga, 15-ak sljedećih godina cijene nafte bile su relativno niske i određivale su se na svjetskim robnim burzama. Pri kraju XX. stoljeća, na valu jeftine nafte, američke i britanske naftne kompanije, serijom kupovina i spajanja, ponovno se koncentrira glavni naftni kapital u četiri najveće korporacije: ExxonMobil, Shell, BP i ChevronTexaco. Geostrategijski kontekst svijeta nafte i plina početkom XXI. stoljeća, a pogotovo nakon terorističkih napada na SAD 11. rujna 2001. počiva na "circulus vitiosus-u": tržište-politika-terorizam-nafta. Prema tome, može se zaključiti da je geopolitička uloga energeneta danas složen sustav tržišta i prikrivenih geopolitičkih monopola, uz moguću nestabilnost, radi povremenih političkih ili tržišnih poremećaja. Tržišni poremećaji predstavljaju problem unutarnje stabilnosti tzv. "korporativne Amerike" , a politički proizlaze iz složenog odnosa SAD-a i zemalja Srednjeg istoka, koje raspolažu s oko dvije trećine svjetskih rezervi nafte i jednom trećinom svjetskih rezervi prirodnog plina. Nakon 70 godina eksploatacije saudijske nafte, političke kontrole i vojnog prisustva u Saudijskoj Arabiji, SAD su se po prvi put našle pred vrlo ozbiljnim problemom: kako ostati gospodarski i politički saveznik onom društvu, u kojem neki od najobrazovanijih i najsposobnijih sinova vode tajni rat protiv interesa i nazočnosti SAD-a na Srednjem istoku. Glavni razlog za ostanak jest nesumnjivo položaj SAD-a u svijetu i uloga jedine svjetske supersile. Ne manje važan razlog je sudjelovanje i kontrola nad 45 posto svjetske nafte na arapskom poluotoku. Glavni američki problem je kako pomiriti naizgled nepomirljivo, tj. kako osigurati tok arapske nafte na Zapad, a istodobno izbjeći reakciju i negativne posljedice vlastite političke kontrole na Srednjem istoku. Nafta je cilj koji je vrijedan ultimativnog napora američke politike da bi se ona sačuvala, ali jednako tako ultimativni cilj onih snaga koje iz kontrole nad naftom žele istisnuti upravo američku politiku. Potrošnja primarne energije u svijetu početkom XXI. stoljeća temelji se na nafti, a sve više i prirodnom plinu, koji će u slijedećim desetljećima preuzimati sve važniju ulogu. Naftne korporacije tradicionalno njeguju globalni pristup, sustavnu organizaciju poslovanja i unaprijed propisano korporativno ponašanje kao temelj svoje poslovne strategije i politike. U eri elektronike, informatike i Interneta one su se samo morale prilagoditi brzini odlučivanja i provedbe poslovnih odluka. Manje zemlje, poput Hrvatske, mogu taj proces promatrati i uklopiti vlastito energetsko tržište u globalizirano energetsko tržište poštujući njegova pravila. U drugoj polovici XX. stoljeća došlo je do ekspanzije automobilizma i automobilskog prometa, kako individualnog tako i skupnog. Uz to, razvitak različitih vrsta suvremenih pokretnih oružja kao i zračnog prometa, mnogostruko je povećao potrebe za energijom, koje najbolje zadovoljava energija iz naftnih derivata. Prema tome, suvremeni je čovjek postao globalno pokretljivo stvorenje, a to je omogućila nafta, odnosno jeftinoća i dostupnost prijevoza zasnovanog na naftnim derivatima. U XX. stoljeću nafta je globalizirala ljudsko komuniciranje, da bi početkom XXI. stoljeća tu ulogu od nje preuzela elektronička tehnologija, satelitske telekomunikacije i Internet. Informatika i Internet danas predstavljaju glavnu tehnologiju i glavno sredstvo za globalizaciju ljudskih komunikacija. Međutim, bez obzira na ovu neporecivu činjenicu, jednako tako neporeciva je i činjenica da je kućište svakog suvremenog računala, mobilnog telefona, pa i znatan dio kućišta svakog satelita napravljeno od polimera čija sirovina je nafta. Sadašnje i buduće potrebe za energijom, nužnost smanjenja korištenja nekih fosilnih energenata u budućnosti i pojava većeg udjela obnovljive energije, samo po sebi govori o velikoj potrebi istraživanja i razvoja energetskih tehnologija i njihove primjene. Konačni cilj je prihvatljiva i konkurentna cijena jedinice energije. Temeljni problem čovječanstva, kako osigurati dovoljno energije za očekivani rast populacije i pri tome zaustaviti sadašnju devastaciju ljudskog okoliša, tek će se morati riješiti u budućnosti. Prema svim do sada sagledivim projekcijama, potrošnja energije će rasti, pogotovo u zemljama poput Indije i Kine, a također i u zemljama u razvoju Azije, uz održavanje sadašnjeg učešća nafte i porast prirodnog plina u strukturi potrošnje primarne energije, te poželjno veće učešće obnovljivih izvora energije. Proizvodnja nafte i plina može osigurati sadašnju razinu potreba svijeta za najmanje pola stoljeća, vjerojatno i dulje, a osim najvećih rezervi na Srednjem istoku, sve se više razvijaju i nove regije bogate naftom i plinom, poput kaspijske regije ili podmorja dubokog mora sutra, te afričkih istražnih prostora ili južnoameričkih rezervi teške nafte prekosutra. Relativno niske cijene nafte sigurno će utjecati na produljenje komotnog ponašanja sadašnje generacije čovječanstva što se tiče upotrebe energije, ali to može pridonijeti i velikim problemima globalnog korištenja energije u slijedećoj i budućim generacijama. Niz izljeva nafte u more iz bušaćih platfoirmi ili prilikom havarija tankera koji su prevozili naftu, upozorila je tijekom 60-ih i 70-ih godina XX. stoljeća svijet na moguće razorno djelovanje nafte i naftnih derivata na čovjekov okoliš. Osim toga, sve više raste spoznaja da sagorijevanje fosilnih goriva ugrožava okoliš zbog prekomjerne emisije CO2 i drugih "stakleničkih" plinova u atmosferu. U razdoblju od 80-ih godina do konca XX. stoljeća postupno su kroz međunarodne konvencije i deklaracije o zaštiti okoliša usvajane sve oštrije mjere radi osiguranja zaštite okoliša od pogubnog djelovanja produkata izgaranja fosilnih goriva. Ekonomski interesi prevladavaju nad dugoročnim interesima očuvanja okoliša i razumne upotrebe prirodnih resursa. Kao što je intenzivna upotreba ugljena devastirala Englesku u XIX. stoljeću, pa se sjećamo pojma "londonske magle" iz klasične engleske književnosti, tako je plemenita misija udruge poput "Greenpeace-a" i drugih ekoloških udruga, bez obzira na njihovu brojnost, u stvarnosti sve više marginalizirana interesom materijalizma globaliziranog čovječanstva. Bez obzira na proklamiranu politiku održivog razvitka, u praksi se klasična razvojna politika, koja prvo gradi industriju pa tek potom sanira njezine štetne posljedice, vrlo teško i sporo mijenja. To se podjednako odnosi na upotrebu nafte, ali i na druge industrijske grane, koje onečišćuju ljudski okoliš. Time je još jednom, po tko zna koji put u povijesti čovječanstva, moć pobijedila razum, a interes sadašnjosti i privlačnost moći potisnula brigu za dugoročne interese očuvanja ekosustava planeta Zemlje. "Prokletstvo" nafte kao da je ponovno potisnulo "blagoslov" njezine razumne upotrebe u drugi plan. Manje naftne kompanije imaju tešku zadaću u izboru poslovne strategije. One se moraju istodobno prilagođavati globalnim trendovima na naftnom tržištu, a uz to zadržati potrebnu fleksibilnost i konkurentsku sposobnost kako bi opstale u turbulentnim uvjetima globalnog naftnog tržišta, koje svakog desetljeća izaziva poneki krupni poremećaj. Nakon njega dolazi do integracija i spajanja, a u njima obično podliježu slabiji. U tome je bit neumitnih tržišnih zakonitosti i tu se krije "damoklov mač" neizvjesnog i nepredvidivog naftnog tržiša. Međutim, uprkos tome, globalizacija, liberalizacija energetskog tržišta i privatizacija energetskog sektora, imperativi su za uklapanje svake manje zemlje u međunarodne gospodarske integracije, a pogotovo za uključivanje Hrvatske u Europsku uniju. Povezujući procese globalizacije, liberalizacije i privatizacije, čini se da prvi korak privatizacije energetskog sektora u Hrvatskoj može završiti strateškim partnerstvom hrvatske nacionalne kompanije INE s tvrtkom ili tvrtkama u okruženju, a za nekoliko godina, kako je rekao dugogodišnji čelnik jedne europske naftne kompanije: "Naći ćemo se u situaciji da nas preuzme netko od deset velikih, među kojima su američke i ruske tvrtke." Privatizacija INE spada u red prvorazrednih strategijskih odluka hrvatskog društva. To je najvažnija odluka od osnutka INE. Uspjeh ovog procesa ovisi o globalnim kretanjima na tržištu energije, uspješnosti tranzicije u Hrvatskoj i susjednim zemljama, ali presudno je povjerenje u tržište kapitala i svojevrsna imaginarna gospodarska samosvijest građana Hrvatske, budućih dioničara INE. Ukoliko oni požure s prodajom dionica, INA je unaprijed osuđena na gubitak identiteta. Ako će budući vlasnici na dionice gledati kao na dugoročne investicije, tada INA ima priliku za širenje na energetsko tržište jugoistoka Europe. Što će se u budućnosti zbivati i kako će hrvatski vlasnici gledati na svoje investicije, autori ove knjige doista ne mogu predvidjeti. No, poslužimo se jednom analogijom. Bi li laka srca Amerikanci, dioničari "Coca Cole" pristali da ona više ne bude američka? Svojedobno je Ahmed Zaki Yamani, dugogodišnji ministar za naftu Saudijske Arabije, naveo da kao što kameno doba nije završilo zbog nedostatka kamena, ni naftno doba neće završiti zbog iscrpljivanja rezervi nafte. Prema svim raspoloživim analizama, naftno doba, a nakon njega i doba prirodnog plina, još će duboko u XXI. stoljeću dominirati svjetskom energetikom. Pri tome će se sve više razvijati energetske tehnologije, koje će povećavati koeficijent korisnog učinka i smanjivati djelovanje energetskih postrojenja na čovjekov okoliš. Posljedica toga bit će sve skuplja energija, ali doba jeftine energije ionako je nepovratno prošlo. Veza između nafte, novca i moći promijenila je svijet u XX. stoljeću, a ona će neizravno upravljati našim sudbinama i u budućnosti.

nafta; geopolitika; tržište nafte; energija; naftne kompanije

2. dopunjeno izdanje