hrvatski

O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku

Dubašnica je naziv za povijesno područje na krajnjem zapadu otoka Krka, koje se sastoji od dvadeset sela. Ime je dobila po dubu, arhaičnom nazivu za hrast, a potječe iz 15. stoljeća. Čini se, dakle, da je ovo područje u prošlosti obilovalo hrastovim šumama. Dubašnica je naseljena već od brončanog doba kada Liburni podižu suhozidane gradine (napomenimo samo one na vrhovima Sv. Petar i Gradina). I antičko je doba ostavilo materijalna svjedočanstva života. U Svetom su Vidu, naime, uočljivi tragovi naselja iz toga vremena, a da se tada na ovome području vodio i ugodan, ladanjski život dokazuju ostaci villae rusticae koja se nalazi u uvali Zaharija. Ovdje nalazimo i tragove bizantskog utjecaja koji dopire iz Ravenne, a o čemu najbolje svjedoči titular crkve koja je predmet ovoga rada, dakle crkve sv. Apolinara. Iz romanike potječu tlocrtno jednostavne crkvice Sv. Andrije u Žgombićima i sv. Jurja te ona Sv. Martina, objekta našeg proučavanja, dok je crkva Sv. Nikole u Strilčićima (danas ruševina) iz gotičkog razdoblja. U 15. se stoljeću (oko 1460.), zaslugom ondašnjeg krčkog kneza Ivana VII. Frankapana ovdje naseljuju Hrvati odnosno Vlasi s kopna te se iz tog razloga u to vrijeme Dubašnica kao nov ''komun'' izdvaja od ''komuna'' Omišlja. Novopridošlice su se tada naselile na širem području oko crkve sv. Apolinara. Oko same se crkve tada formiralo središnje, danas izumrlo, selo Dubašnica. Ona zato oko 1500. godine postaje župnom crkvom za doseljenike, te se dograđuje i proširuje, a 1618. godine njoj se prigrađuje zvonik, djelo lokalnih graditelja – krčkih i creskih – Sabljića, Zidarića, Mladenca i Muškatela. U biforama su na vrhu zvonika uočljivi retardirani gotički oblici kapitela, što je glavna stilska odrednica zvonika. Godine 1644. u Bogovićima se gradi crkva Majke Božje Karmelske, centralna građevina trolisnog tlocrta s kupolom i lanternom. Ona se u drugoj polovici 19. stoljeća proširuje, točnije postaje svetište nove, današnje dubašljanske župne crkve s tri broda. U selu Porat, nekadašnjoj mletačkoj luci za izvoz drva, nastaje 1480. godine uz postojeću crkvicu samostan Sv. Marije Magdalene franjevaca trećoredaca glagoljaša. Ta se crkvica zajedno sa samostanom obnavlja i proširuje početkom 16. stoljeća u gotičko – renesansnome stilu te dobiva četverokutno svetište s križno – rebrastim svodom. Zatim je uslijedila druga obnova u 17. stoljeću, od kada potječe današnji izgled samostana, te treća sredinom 18. stoljeća kada je crkva barokizirana te su joj pridodane i dvije bočne kapele, plitke i četverokutne, a u njih su smješteni oltari sv. Nikole i sv. Roka, svetaca koji se u Dubašnici osobito štuju. Iza glavnog se oltara nalazi poliptih Girolama i Francesca Santacrocea koji se datira u 1556. godinu. U crkvi se nalazi i veliko drveno gotičko raspelo. Samostan posjeduje zbirku umjetnina, poljodjelskog i ribarskog alata te arhiv s više glagoljskih rukopisa.

Dubašnica; otok Krk; franjevaci trećoredaci-glagoljaši; Porat; glagoljski natpisi; glagoljski rukopisi; glagoljske isprave; Malinska; bratovštine; Ivan Klobučarić; Ivan Kraljić Skutlić; Josip Dujmović; Stanko Dujmović; Pijo Dujmović; Ivan Milčetić; Josip Antun Kraljić; Milan Radić; Branko Fučić; Ivan Kraljić; Ijacint Vantačić; Ivan Jurašić; Mihovil Mužinić Mužina; Vinko Barbiš; Ivan Brusić

Zusammenfassung/DUBAŠNICA - LAND UND LEUTE: Beiträge zur eschichte der Gegend von Dubašnica auf der Insel Krk (Kroatien)Der Raum Dubašnica liegt im Nordwesten der Insel Krk und umfasst etwa 20 Dörfer. Von der Küste bis ins Innere der Insel verstreut liegend, bilden die Dörfer 3 Gruppen. Die Dolinja sela sind: Porat, Vantačići, Turčići, Zidarići, Milčetići, Bogovići, Radići und Malinska. Die Gorinja sela sind: Kremenići, Žgombići, Sv. Ivan, Sv. Anton, Strilčići und Sabljići, während sich die dritte Gruppe unter dem Namen Poganka aus Milovčići, Hržići, Oštrobradići, Barušići und Ljutići zusammensetzt. Der Name Dubašnica leitet sich aus dem archaischen Wort dub (Eichenbaum) ab, was darauf schliessen lässt, dass die Gegend früher reich an Eichenwäldern gewesen sein dürfte. Die Ersterwähnung des Orts und der Pfarrei datiert aus dem 15. Jh. Dubašnica war schon in der Bronzezeit bewohnt, als Illyrer, genauer gesagt Liburnen, ihre gradina (befestigte Hügelspitzen) errichteten. Die Antike hat auch materielle Zeugnisse hinterlassen. Beweise dafür liefern die Trümmer einer in der Bucht von Zaharija liegenden villa rustica. An diesem Ort findet man auc