latinski

Opis slavnoga grada Dubrovnika

Filip de Diversis de Quartigianis iz Lucce boravio je u Dubrovniku kao učitelj u višoj, gramatičkoj školi, od 1434. do 1441. godine. Tih nekoliko godina njegova života donijelo mu je povijesno pamćenje, jer je 1440. napisao "Opis položaja, zdanja, vladavine i hvalevrijednih običaja slavnoga grada Dubrovnika". Uz to djelo, njegov opus čine i tri prigodna govora, što ih je 1437. i 1439. održao u počast ugarskih kraljeva Sigismunda Luksemburškog i Alberta Habsburškog, te ispisi iz djela svetog Jeronima, svetog Augustina i Origena iz 1455. godine. U Diversijevu "Opisu Dubrovnika" pred nama oživljuje Dubrovnik 15. stoljeća. Pripovijeda o porijeklu, prikladnom položaju, dobrom i zdravom zraku, obilju vode, opskrbi hranom, veličanstvenoj izgradnji, brodovlju, političkom uređenju, sudstvu, biskupskom primatu i crkvenom ustroju, kršćanskoj pobožnosti pod zaštitom svetoga Vlaha i moći svetaca, brizi za siromašne i potrebne, građanskome moralu, o miru i slobodi, bogatstvu i sreći grada. Od njega saznajemo i o onome o čemu drugi izvori šute od gospodarskog života i velikih blagdana do sklapanja braka, svadbenih i pogrebnih običaja, igara, odjeće i nakita, procesija i drugih rituala. Govori i o jeziku, retorici, obrazovanju, umjetnosti, i duhovnosti. Iz njegova iskaza o hrani možemo složiti meni Dubrovčana u 15. stoljeću. Govori o životu ulice živog mediteranskog grada i upoznaje nas s tim ljudima, Dubrovčanima i strancima, muškarcima i ženama, vlastelom i slugama, vladarima i putnicima, humanistima i Morlacima, učenicima i učiteljima, nakićenim gospođama i piljaricama. Kada govori o gradskim spomenicima, Diversi postaje poput nekakvog vodiča. Pripovijeda o ljepoti i veličanstvenosti grada i okolice, te pojedinih zdanja, a bilježi i korisne obavijesti za trgovce, putnike ili pak zanimljivosti za one koji će samo čitati o Dubrovniku. U svojoj pohvali Dubrovniku Diversi nam je pred oči iznio grad koji je vrio poduzetništvom, mali jadranski emporij koji je našao mjesto u okviru međunarodne sredozemne trgovine. Oslikao nam je grad koji se intenzivno izgrađuje, širi svoj teritorij, doživljava demografski bum, politički se osamostaljuje, razvija obrte i zemljišni posjed. Nije zaboravio ni onaj Dubrovnik koji plovi morem, brodove čije se zastave vijore na Levantu i Ponentu.. Uz osobna zapažanja i dubrovačku stvarnost, djelo je oblikovalo i književno nasljeđe. Naime, Diversijev "Opis Dubrovnika" jedino je djelo posvećeno nekom hrvatskom gradu koje spada u laudes civitatum, srednjovjekovni žanr pohvala gradovima popularan osobito u gradovima s jakom antičkom i ranosrednjovjekovnom tradicijom, kao što je to Dubrovnik. Uz sve to, svome opisu Dubrovnika Filip de Diversis dodao je jaku osobnu notu, koja sliku grada čini življom i dojmljivijom. Kako sam kaže, bio je "čovjek vatrene naravi i uzburkane krvi", a tu je strast unio u djelo kojim se neizbrisivo ubilježio u povijest humanizma, u povijest Dubrovnika i Hrvatske. Njegovim smo nastojanjem dobili nezamjenjivo, jedinstveno vrelo podataka o životu Dubrovnika u prvoj polovici 15. stoljeća. Štoviše, Diversijeva pohvala nije samo opisala već je dijelom i oblikovala sliku petnaestostoljetnog Dubrovnika. Postala je jedna od referentnih točki samoidentifikacije grada, živa još i danas.

Dubrovnik; humanizam; urbanizam

nije evidentirano

hrvatski

Opis slavnoga grada Dubrovnika

Filip de Diversis de Quartigianis iz Lucce boravio je u Dubrovniku kao učitelj u višoj, gramatičkoj školi, od 1434. do 1441. godine. Tih nekoliko godina njegova života donijelo mu je povijesno pamćenje, jer je 1440. napisao "Opis položaja, zdanja, vladavine i hvalevrijednih običaja slavnoga grada Dubrovnika". Uz to djelo, njegov opus čine i tri prigodna govora, što ih je 1437. i 1439. održao u počast ugarskih kraljeva Sigismunda Luksemburškog i Alberta Habsburškog, te ispisi iz djela svetog Jeronima, svetog Augustina i Origena iz 1455. godine. U Diversijevu "Opisu Dubrovnika" pred nama oživljuje Dubrovnik 15. stoljeća. Pripovijeda o porijeklu, prikladnom položaju, dobrom i zdravom zraku, obilju vode, opskrbi hranom, veličanstvenoj izgradnji, brodovlju, političkom uređenju, sudstvu, biskupskom primatu i crkvenom ustroju, kršćanskoj pobožnosti pod zaštitom svetoga Vlaha i moći svetaca, brizi za siromašne i potrebne, građanskome moralu, o miru i slobodi, bogatstvu i sreći grada. Od njega saznajemo i o onome o čemu drugi izvori šute od gospodarskog života i velikih blagdana do sklapanja braka, svadbenih i pogrebnih običaja, igara, odjeće i nakita, procesija i drugih rituala. Govori i o jeziku, retorici, obrazovanju, umjetnosti, i duhovnosti. Iz njegova iskaza o hrani možemo složiti meni Dubrovčana u 15. stoljeću. Govori o životu ulice živog mediteranskog grada i upoznaje nas s tim ljudima, Dubrovčanima i strancima, muškarcima i ženama, vlastelom i slugama, vladarima i putnicima, humanistima i Morlacima, učenicima i učiteljima, nakićenim gospođama i piljaricama. Kada govori o gradskim spomenicima, Diversi postaje poput nekakvog vodiča. Pripovijeda o ljepoti i veličanstvenosti grada i okolice, te pojedinih zdanja, a bilježi i korisne obavijesti za trgovce, putnike ili pak zanimljivosti za one koji će samo čitati o Dubrovniku. U svojoj pohvali Dubrovniku Diversi nam je pred oči iznio grad koji je vrio poduzetništvom, mali jadranski emporij koji je našao mjesto u okviru međunarodne sredozemne trgovine. Oslikao nam je grad koji se intenzivno izgrađuje, širi svoj teritorij, doživljava demografski bum, politički se osamostaljuje, razvija obrte i zemljišni posjed. Nije zaboravio ni onaj Dubrovnik koji plovi morem, brodove čije se zastave vijore na Levantu i Ponentu.. Uz osobna zapažanja i dubrovačku stvarnost, djelo je oblikovalo i književno nasljeđe. Naime, Diversijev "Opis Dubrovnika" jedino je djelo posvećeno nekom hrvatskom gradu koje spada u laudes civitatum, srednjovjekovni žanr pohvala gradovima popularan osobito u gradovima s jakom antičkom i ranosrednjovjekovnom tradicijom, kao što je to Dubrovnik. Uz sve to, svome opisu Dubrovnika Filip de Diversis dodao je jaku osobnu notu, koja sliku grada čini življom i dojmljivijom. Kako sam kaže, bio je "čovjek vatrene naravi i uzburkane krvi", a tu je strast unio u djelo kojim se neizbrisivo ubilježio u povijest humanizma, u povijest Dubrovnika i Hrvatske. Njegovim smo nastojanjem dobili nezamjenjivo, jedinstveno vrelo podataka o životu Dubrovnika u prvoj polovici 15. stoljeća. Štoviše, Diversijeva pohvala nije samo opisala već je dijelom i oblikovala sliku petnaestostoljetnog Dubrovnika. Postala je jedna od referentnih točki samoidentifikacije grada, živa još i danas.

Dubrovnik; humanizam; urbanizam

nije evidentirano