hrvatski

Sparta usred Babilona? Sociologijski aspekti vojne profesije

Knjiga se bavi razmatranjem sociologijskih aspekata vojne profesije primjenom komplementarnih strategija strukturalne, procesne i komparativne analize. U sklopu nastojanja da se ono uklopi u interpretativni okvir istraživačke tradicije sociologije profesija u prvom se dijelu upućuje na razvijeni konceptualni aparat te spektar problemskih sklopova i osnovnih disciplinarnih pristupa. Pritom se, uz ukazivanje na neka od ograničenja "konvencionalnog" pristupa razumijevanju/istraživanju profesija, utvrđuje provizorni teorijsko-metodologijski okvir naknadne analize vojne profesije kao fenomena čija socijalna artikulacija iziskuje razmatranje na intraprofesionalnoj (vojne profesije same), interprofesionalnoj (unutar vojne organizacije) i ekstraprofesionalnoj (društvenoj) razini. Sukladno pretpostavci o nužnosti proširenja okvira razmatranja izvan "uskog" konteksta "društvene podjele rada" i "razvojne dinamike zanimanjskih grupa", utemeljenoj na shvaćanju profesija i profesionalizma kao dijela mreže društvenih procesa, odnosa i struktura, u drugom se dijelu knjige upućuje na širi društveni okvir oblikovanja vojne profesije. Istodobno, upozorava se na autonomnu ulogu "vojnog faktora" u procesima društvene promjene prepoznatu u teorijama Giddensa, Manna, Tillyja i Barbere te na često zanemarivano djelovanje komplementarnih procesa profesionalizacije vojne časničke "djelatnosti" i državne apsorpcije te birokratsko-organizacijske koncentracije sredstava nasilja kao sastavnica societalne modernizacije - aspekta konstituiranja i konsolidacije moderne nacionalne države. U trećem se dijelu, uz pokušaj oblikovanja prigodne tipologije predprofesionalnog časništva, podrobnije analiziraju obilježja "valova" njegove povijesne profesionalizacije - organizacijske revolucije, pojave masovnih vojski i profesionalne revolucije te etape konsolidacije obilježja profesije - kao i formiranje nekih od ključnih institucija časničke profesije. Razmatranje konceptualnih modela vojne profesije nastalih u sklopu istraživačke tradicije sociologije vojske u razdoblju od kraja drugog svjetskog rata do posthladnoratovskog razdoblja (Huntington, Janowitz, Moskos i dr.), poduzeto u četvrtom dijelu knjige, osim o disciplinarnom razvoju i raznovrsnosti teorijsko-metodoloških pristupa, neizravno svjedoči i o transformaciji atributa vojne profesije tijekom dvadesetog stoljeća. Detaljnija strukturalna i procesna analiza artikulacije pojedinih dimenzija vojne profesije, oslonjena dijelom i na rezultate istraživanja provedenog na uzorku časnika OSRH 2001. godine, poduzeta je naredna dva dijela knjige. Strukturalna analiza obilježja vojne profesije - dimenzija artikulacije vojnog profesionalizma - obuhvatila je razmatranje obilježja vojne profesionalne ekspertize i sustava časničke edukacije, prirode socijalne odgovornosti i korporativnosti časničkog zbora, profesionalne etike i ideologije te profesionalne kulture (samopredodžbi, društvenog prestiža i stila života pripadnika vojne profesije). Pozornost je posvećena i suodnosu profesionalnih i organizacijsko-birokratskih aspekata časništva, kao i vojnoj artikulaciji autoriteta i discipline kao specifičnih determinanti unutarorganizacijskog statusa časničke grupacije. Procesnom analizom vojne profesije obuhvaćeno je razmatranje obilježja procesa oblikovanja vojnih profesionalaca (regrutacijsko-selekcijskih sustava časničkih kandidata, razloga odabira vojne karijere te odnosa profesionalne socijalizacije i samoselekcije) te značajki karijera profesionalnih časnika (sustava upravljanja karijerama te obrazaca i determinanti profesionalnog napredovanja). Sedmi dio knjige posvećen je razmatranju obilježja statusa i uloge časničke grupacije/profesije kao specifičnog, razmjerno autonomnog stratifikacijskog entiteta i projekta kolektivne socijalne mobilnosti u širem društvenom kontekstu. Analizom položaja časničke grupacije u sustavu socijalne stratifikacije obuhvaćeno je razmatranje kako odnosa vojnih i društvenih struktura (prirode korespondentnosti vojnog i socijalnog statusa časnika), tako i obilježja promjena u trendovima regrutacije pripadnika profesije u odnosu na njihovo socijalno podrijetlo. Na specifičnosti časničke profesije kao mehanizma prevladavanja/reprodukcije obrazaca društvenih nejednakosti, detaljnije je ukazano u odnosu na aktualni trend rodne integracije vojnih uloga, a pozornost je posvećena i transformaciji obilježja, uz profesiju vezane, posredujuće socijalne strukture - "vojne zajednice". Razmatranje političkih aspekata vojnog profesionalizma u osmom dijelu knjige uključilo je utvrđivanje obilježja grupacije vojnih časnika kao političkih aktera/elite, njihovih političkih identifikacija i orijentacija te modaliteta političkog ponašanja. Pored toga ukazuje se i na proturječnu ulogu koja se, u sažeto predstavljenim "klasičnim" i "novim" teorijama civilno-vojnih odnosa, pripisuje vojnom profesionalizmu kao mehanizmu ostvarivanja civilnog nadzora oružanih snaga. U zaključnom se, devetom dijelu knjige analiziraju perspektive vojne profesije u svjetlu posthladnoratovskih globalnih društvenih i političkih promjena, strukturalnih transformacija oružanih snaga i pojave "novih" vojnih misija, kao i koncepcija "post-vojnih" društava "bez rata" i "postmodernih" socijalnih poredaka. Poduzeto razmatranje upućuje na razumijevanje vojne profesije kao specifične "strukture dugog trajanja" čija distinktivnost u odnosu na druge zanimanjske/profesionalne grupacije perzistira usprkos specijalizacijom, diferencijacijom i multiplikacijom uloga proizvedenoj složenosti profesionalnog identiteta, čije "vanjske" konture gube na oštrini. Profesionalizam vojnih časnika pokazuje se kao učinkovit adaptacijski mehanizam - medijator societalnih i unutarnjih promjena koje prožimaju oružane snage (kao komponentu društvenih struktura organiziranog nasilja), opstajući kao orijentacijsko središte njihove unutarnje gravitacije, ali i jedan od ključnih mehanizama koji tvori podlogu eksterne (civilne političke) kontrolabilnosti vojnih organizacija. Vojna se profesija kao socijalni akter oblikovan procesima formiranja moderne nacionalne države/društva na Zapadu (kojima i sam pridonosi), svojom konfiguracijom pokazuje komplementarnom karakteru modela ovladavanja/raspolaganja strukturama organiziranog nasilja tijekom posljednjih dvaju stoljeća te je stoga i njezina "sudbina" neraskidivo vezana uz opstojnost ove institucionalne dimenzije modernosti.

vojna profesija; oružane snage; civilno-vojni odnosi

nije evidentirano