hrvatski

Izazovi povijesnog zanata: lokalna povijest i sveopći modeli

Dvadeseto je stoljeće, poglavito njegova tri posljednja desetljeća, do neslućenih razmjera proširilo polje povjesničareva rada. Zanat povjesničara obogaćen je novim metodološkim paradigmama, novim epistemološkim pristupima, novom arhivskom sirovinom, čak i tehnički gotovo savršenim, istraživačkim alatima i tematikom koja je u granicama postala - bezgranična! Danas, više negoli ikad, svaka građa s kojom se povjesničar susreće u tijeku istraživanja, veliki je izazov njegovome stečenom znanju, umijeću, senzibilitetu, širini pogleda i iskustvu, njegovoj ljudskoj savjesti i znanstvenome poštenju, in ultima linea, njegovu zanatu. Proučena vrela uvijek ostavljaju mogućnost različitog čitanja i višestrukih tumačenja. Zato povjesničar katkada postaje žrtvom ideoloških implikacija i manihejskih krajnosti, eklektična pabirčenja, pojednostavljena zaključivanja bez smisla i osjećaja za kompleksne slojeve i nijanse, za prožimanja i proturječja nazočna u društvenome tkivu koje proučava. Golemi broj znanstvenih i stručnih članaka, rasprava, monografija i sinteza, poniklih u ozračju "nove povijesti", predstavlja modele istraživanja i završna izvješća o rezultatima povjesničareva rada sa zaključkom o stvarnosti nekog doba. Živo nazočni u stvarnosti, povjesničari sudjeluju u općim i svakodnevnim zbivanjima, proživljavaju suvremena nastojanja i njihove mjene, poistovjećuju se s borbom za opstojnost, s hedonizmima kao i strahovima, sa strepnjama kao i nadama svih ljudi, napose onih svoje generacije. No, zajedno sa svojim naraštajem, za dramatična pitanja koja potresaju suvremeno doba, traže odgovore - i u prošlosti.

Povijest; metodologija; lokalna povijest; sveopći modeli

nije evidentirano