hrvatski

Mahnić i njegova Staroslavenska akademja. U povodu prijenosa posmrtnih ostataka krčkog biskupa dr. Antuna Mahnića iz Zagreba u Krk, 23. studenoga 2002. godine.

U knjizi je govor o Krčkoj biskupiji, osnovane (vjerojatno) u 6. st., od prve polovice 19. proširene na sve Kvarnerske otoke, uključivši i o. Rab i dio o. Paga. Jedino se na o. Krku in continuo održala staroslavenska/starohrvatska Služba Božja i glagoljaška baština. U 19. st. došla je na udar talijanaško-talijanskih vladajućih struktura, iako je apsolutna većina hrvatski puk. Dr. Anton Mahnić (Kobdilj, 1850– Zagreb, 1920), Slovenac iz goričkoga područja, profesor, pisac, izdavač i urednik, postao je 1896. krčki biskup. Nakon kratkovremenog nesnalaženja, Mahnić je postao žestok branitelj ugroženih nacionalnih i drugih prava svoje hrvatske pastve, pa je, uz ostalo, osnovao je 1902. u gradu Krku i znastveno-istraživačku instituciju, Staroslavensku akademiju, s plodnom izdavačkom djelatnošću. Postao je i organizator Hrvatskoga katoličkog pokreta u Hrvatskoj (rasparčanoj u Habsburškoj Monarhiji), itd. Talijanski okupator 1919. odveo ga je u interanciju kod Rima. Teško bolesnoga pustio ga je 1920. te je preminuo u izgnanstvu, iste godine u Zagrebu. Akademija se ugasila, ali je poslije II. sv. rata obnovljena u obliku Staroslavenskog instituta u Zagrebu, danas Zavod.

Mahnić; biskup; Krk; Staroslavenska akademija; glagoljaška baština; izdavaštvo

nije evidentirano