Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Znanstveni pristup dijagnostici i terapiji glavobolje (CROSBI ID 4138)

Urednička knjiga | priručnik

Znanstveni pristup dijagnostici i terapiji glavobolje / Demarin, Vida (ur.) Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), 2005

Podaci o odgovornosti

Demarin, Vida

engleski

Znanstveni pristup dijagnostici i terapiji glavobolje

Glavobolja je jedan od najčešćih simptoma s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu, a bol u glavi može biti trajna ili povremena, rijetka ili učestala, difuzna ili lokalizirana. Često je popratni simptom mnogih bolesti. Većina ljudi povremene glavobolje prihvaća kao sastavni dio života. Istodobno, glavobolja je problem s kojim se liječnici najčešće susreću. Obraćaju im se bolesnici koje muči kronična glavobolja ili se javljaju zbog akutne, jake glavobolje s burnim početkom. Takva glavobolja je prijeteći simptom i može biti znak ozbiljnih i teških bolesti i takve je bolesnike potrebno hitno obraditi i zbrinuti. Prvi opisi glavobolje sežu daleko u prošlost, liječenje glavobolje u starom Egiptu prikazano je na papirusu, a Hipokratov opis migrene još je i danas baza svih opisa i klasifikacija primarnih glavobolja. Iako je glavobolja tako čest simptom i čini se, da se kod svakog čovjeka javi barem jedanput tijekom života, srećom većina glavobolja nije znak neke opasne bolesti, veća ih je 90% simptom blagog poremećaja koji se relativno lako može otkloniti. Smatra se da 15-20% svih ljudi pati trajno ili češće povremeno od glavobolje. Pojava glavobolje najčešća je u drugoj životnoj dobi (između 25-te i 60-te godine života). Učestalost glavobolje osim o dobi, ovisi o spolu (žene češće pate od glavobolje), o sredini u kojoj osoba živi (češće su glavobolje u urbanoj populaciji i u populaciji razvijenog svijeta), te o zanimanju osobe (glavobolje su češće u osoba čije zanimanje zahtijeva boravak u zatvorenim prostorijama sa sjedenjem, psihičkim naporom i koncentracijom). Glavobolja može nastati samo u onim tkivima ili strukturama glave koje imaju osjetne tj. senzitivne završetke za bol, a to su ; koža, potkožno tkivo, mišići, aponeuroze, periost kosti (pokosnica), oko, zubi, sluznica nosne i usne šupljine, velike arterije, velike vene i venski sinusi, dijelovi tvrde moždane ovojnice, sinusi i duplikature, osjetni moždani živci i korijeni i pripadajući gangliji. Ostale strukture, kao kosti, meke moždane ovojnice, motorni živci te najveći dio moždanog tkiva ne mogu reagirati pojavom boli. Glavobolja se može klasificirati kao pulzirajuća bol, munjevita, sijevajuća, neuralgična bol, tišteća, pritiskajuća bol te bol poput žarenja ili paljenja.

Glavobolje; dijagnostika; liječenje; prevencija

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU)

2005.

953-154-683-5

160

objavljeno

Povezanost rada

Kliničke medicinske znanosti