hrvatski

Marčanska biskupija. Habsburgovci, pravoslavlje i crkvena unija u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini (1611.-1755.)

Monografija opisuje povijest grkokatoličke Marčanske biskupije i vjersku politiku Habsburgovaca u Vojnoj krajini tijekom spomenutog razdoblja. Neuspjeh ideje crkvene unije među pravoslavnim krajišnicima povezuje se s odbijanjem Bečkoga dvora i krajiških vojnih zapovjednika da uniju pokušaju širiti jačim pritiskom na krajišnike, i s prihvaćanjem zahtjeva pravoslavnih krajišnika i svećenstva o načinu biranja novih biskupa. Zato su tijekom 17. stoljeća marčanskim biskupima imenovane osobe koje nisu odgovarale kriterijima Katoličke crkve, ali su ih prihvaćali sami krajišnici. Istaknuto je da ni postavljanje grkokatoličkih biskupa odgojenih u rimokatoličkim školama u Marču nije pospješilo širenje unije zbog otpora krajiških vlasti pokušajima unijaćenja koje su iznosili zagrebački biskupi, te da su zbog nedorečenih odluka Bečkog dvora o jurisdikcijskoj nadležnosti grkokatoličkih i pravoslavnih biskupa u Habsburškoj Monarhiji, donijetih tijekom i nakon Bečkog rata, pravoslavni episkopi uspješno širili utjecaj među krajišnicima istočnog obreda. Oni su odbili priznati nadležnost grkokatoličkih marčanskih biskupa, koje su bezuspješno na Bečkom dvoru zagovarali zagrebački biskupi i pripadnici isusovačkog reda. Ni Rimska kurija nije uspjela potaknuti promjenu odnosa Bečkog dvora prema grkokatoličkim i pravoslavnim biskupima u Vojnoj krajini tijekom prve polovice 18. stoljeća, jer je Beč zbog viših državnih interesa odbio provoditi strogo prokatoličku politiku koja bi izazivala nestabilnost na krajiškom području, odnosno odustao od provođenja unije pravoslavnih krajišnika s Katoličkom crkvom jačom podrškom grkokatoličkim marčanskim biskupima.

Marčanska biskupija; crkvena unija; Vojna krajina; Habsburgovci; Vlasi; isusovci; katoličanstvo; pravoslavlje; Zagrebačka biskupija; Pećka patrijaršija

nije evidentirano