hrvatski

Javno komuniciranje

Suvremeno novinarstvo danas prožimaju dva susutava pravila. Jedan je pravni/zakonski, a drugi je etički. Oba sustava svakodnevno određuju rad redakcije i pri tomu se djelomično međusobno preklapaju, a djelomično i dopunjuju. Oni određuju zakonski i etički ambijent u kojem djeluju suvremeni novinari. A nije to kroz povijest uvijek bilo tako. Ideja, a time i borba za zaštitu ljudskih prava i sloboda, stara je koliko formalno postoje organizirane ljudske zajednice. To potvrđuje da su ljudska prava i slobode najvažnija pitanja čovjekove egzistencije. Danas ih čine sva ona načela, norme i standardi koji jamče osobna, politička, ekonomska, socijalna, kulturna i dr. prava svakog pojedinca. Ljudska su prava izbila na međunarodnu scenu u posljednja dva stoljeća, posebice zbog industrijalizacije, tehnološkog razvitka i humanističkih pokreta, afirmirajući osobito opće vrijednosti za koje se moraju primjenjivati standardi koje je usvojila međunarodna zajednica. Nakon Prvog, a posebice nakon Drugog svjetskog rata, iz borbe za novi svjetski poredak, od Opće deklaracije o pravima čovjeka (1948.), Europske konvencije za zaštitu prava i čovjeka (1950.), Pakta o građanskim i političkim pravima (1966.), doneseno je mnoštvo povelja, deklaracija, konvencija i drugih akata koji reguliraju i štite temeljna građanska i politička prava čovjeka. U sklopu svih tih pitanja, vezanih za ljudska prava i slobode, nezaobilazna su ona vezana za slobodu misli i izražavanja. Sloboda izražavanja predstavlja temeljnu civilizacijsku stečevinu. Danas je ona u svjetskom poretku neupitna vrijednost. Sve suvremene demokratske zemlje svojim ustavima i zakonima izrijekom štite slobodu izražavanja kao temeljno ljudsko i građansko pravo. Sloboda izražavanja postala je moćno sredstvo u funkciji duhovnog oslobađanja ljudi od svakovrsnih dogmi. Demokracija kao oblik vladavine i sustav samoregulacije jedne moderne političke zajednice, nezamisliva je bez aktivnog i informiranog građanina kao svoje pretpostavke. Otuda je logično da se takvom građaninu u demokratskoj političkoj zajednici, koja takvom hoće i ostati, mora zajamčiti ne samo pravo na oblikovanje i javno izražavanje mišljenja, nego i pravo da bude informiran tj. da prima raznovrsne informacije, ideje i mišljenja drugih! Slobodu su izražavanja sve zemlje i vlade priznale kao suštinski temelj demokratskog društva. Glavna skupština je na svojoj prvoj sjednici priznala da je sloboda informiranja temeljno ljudsko pravo i kriterij za sve slobode kojima su posvećeni Ujedinjeni narodi. I Europski sud za ljudska prava naglašava temeljnu važnost slobode izražavanja u demokratskom društvu. Bez dvojbe, sloboda izražavanja danas čini jedan od suštinskih temelja demokratskog društva, jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za razvitak svakog čovjeka. Kada je riječ o slobodi izražavanja, treba naglasiti da danas postoji mješanje slobode izražavanja i slobode tiska. Liberalne teorije počivaju na dvjema konvenci&not ; jama koje pripadaju domeni praktičnog. Prema pr&not ; voj konvenciji novinar je činitelj slobode izražavanja građanina. Pošto novinar ima pristup medijima, on govori umjesto građanina, koji ga zadužuje da prika&not ; zuje raznorodne informacije i bogatstvo i raznolikost stanovišta. Prema drugoj konvenciji novinar sprovo&not ; di tu slobodu izražavanja tako što ga delegira vlasnik njegove medijske kuće. Vlasnik medijske kuće je za&not ; pravo taj koji raspolaže slobodom tiska kao rezul&not ; tantom slobode izražavanja i slobode poduzetništva. Međutim, zadaci predstavljanja i delegiranja ipak su podvrgnuti stegama, koje dovode do izricanja sumnji u pogledu toga koliko je novinar istinski sposoban postupati na samostalan način, vođen samo vlastitom savješću, uz uravnoteženost slobode i odgovor&not ; nosti, kao što bi trebalo biti po liberalnoj misli. Poteškoća proizlazi prije svega iz toga što se neprekidno održava miješanje dva pojma, pojma slobode izražavanja shvaćenog kao prava privatnih osoba i pojma slobode tisaka shvaćenog kao obavljanje javne funkcije. To zamjenjivanje je posljedica nadvladanog shvaća&not ; nja novinarstva koje je postojalo u doba (XVIII. stoljeće) kada je, u jednojoj osobi mogla biti objedinjena funkcija izdavača, tisakra i novinara. Industrijalizacija tisaka, profesionalizacija novinarstva i razvoj medija doveli su do toga da je danas spajanje svih tih funkcija u jednoj osobi postalo potpuno nerealno. Sloboda osnivanja i izdavanja nekog glasila ne poklapa se više sa slobodom izražavanja novinara. Liberalni diskurs ne uzima u obzir to razdvajanje i ne vodi računa o njemu. U svome klasičnom obliku on svaljuje svu odgovornost samo na pojedinačnu savjest svakog novinara. U svojoj modernoj formi dopušta postojanje profesionalnih ins&not ; trumenata, ali im ne jamči i čak im i ne priznaje nikakvu stvarnu djelotvornost, već smatra da imaju samo status idealne reference. Toliko o različitim poimanjem slobode izražavanja i slobode tiska. Ako se pak koncentriramo na slobodu tiska treba reći da su te slobode bile tijekom povijesti predmetom stalnih borbi vlasti i pojedinaca. Ako se dalje uzme da je sloboda tiska prirodno pravo od Boga dano, kako je govorio Thomas Erskine, državni tužitelj Princa od Walesa u povijesnoj obrani (1792.) Thomasa Painea, ono nije podložno zastarijevanju. Tu slobodu se ne može pogaziti nikakvom ovozemaljskom silom, a pogotovo je ne može pogaziti iskvarena vlast koja najčešće pokušava spasiti svoju kožu. S tim u svezi, pravo na slobodu tiska je politički adut u rukama pojedinca protiv vlasti. Kako se vidi, zahtjevi za slobodom tiska bili su tijekom povijesti posve jasni. Međutim, oni nisu bili jednako zastupljeni u svim zemljama. Pokret u korist "slobode tiska" bio je najjači u zapadnoj Europi gdje su se feudalne komponente srednjovjekovnog corpus politicum tek postupno i nevoljko odricale svoje borbe protiv graditelja države. Ni danas, u vrijeme zavidnog svjetskog razvitka demokracije i osiguranja najvažnijih sloboda čovjeka, ne prestaje potreba za stalnom i permanentnom borbom za slobodu javnog komuniciranja. Stoga se nije nevrijedno i danas podsjetiti na engleskog književnika Johna Miltona i njegovo pismo upućeno u formi parlamentarnog govora lordovima i zastupnicima Engleskog parlamenta 1644. godine, u kome traži slobodu govora i tiska, a za cenzuru kaže da je "uvreda za odrasla ljudska bića".

komuniciranje; pravo; etika

nije evidentirano