hrvatski

Karl Marx i politička ekonomija Moderne

U knjizi Karl Marx i politička ekonomija Moderne autor nastoji prikazati mogućnost primjene i daljnjeg razvoja nekoliko svojih znanstvenih inovacija u interpretacijama klasične moderne i suvremene političke i političko-ekonomske teorije. Od toga je jedna inovacija manje ili više potpuno izvedena (artikulacija strukture i područja primjenjivosti Marxova Kapitala iz perspektive „kapitala općenito“) a tri su tek skicirane i dijelom opsežno projektirane (relacija Hobbes-Smith-Marx, politička teorija socijetalnih ciklusa, moderna normala i Matrix-kapitalizam). Po temeljnoj autorovoj tezi, istraživanja klasične moderne teorije i danas su vrlo aktualna. Ne samo zato što još uvijek ima interpretativno neotkrivenih aspekata teorija Karla Marxa, Adama Smitha i Thomasa Hobbesa (kojima se najviše bavi, osobito prvim), nego i zato što je po sudu autora struktura Moderne koju su oni razotkrivali još uvijek u velikoj mjeri regulativna za suvremene svjetske i nacionalne političke, društvene i ekonomske poretke. Stoga o njezinu razumijevanju u mnogome ovisi i njihovo današnje uspješno funkcioniranje i daljnji razvoj. U prvom dijelu knjige (Klasični teorijski temelji Moderne, 1. pogl. „Marx koji nedostaje“ i 2. „Iznova i Smith i Marx“), autor prikazuje svoje razumijevanje Marxa s oslonom na Ricarda, Smitha i Hobbesa, kao naredni korak od interpretacija koje su izveli Roman Rosdolski (za Marxa) i Crawford Blaire Macpherson (za Hobbesa i, po Strpiću, implicite Smitha). Elaborira ga kroz kritičku analizu opće teorije Moderne francuskoga političkog filozofa Jacquesa Bideta, te viđenja Smitha i Marxa okom engleskog političkog ekonomista Ronalda Meeka. Dokazuje da Meek nije mogao razumjeti ograničenja primjenjivosti Marxove Kritike političke ekonomije bez uzimanja u obzir njegove metodologije s po Rosdolskom otkrivenim karakterom „kapitala općenito“ kao Marxova izvedbenog okvira. To je limitiralo i Meekove usporedbe Smitha i Marxa vezano uz „način proizvodnje“, „podjelu rada“ i teoriju vrijednosti viđenu kroz tzv. „problem transformacije“. Pri čemu nisu uvaženi ni Rosdolskijevi ni Macphersonovi uvidi. Donekle slično tome, Bidet po Strpiću izvodi monumentalnu filozofijsku rekonstrukciju teorijske arhitekture Moderne, ali također mimo temeljnoga metodologijskog političko-ekonomskog usmjerenja Marxove Kritike. Kao i bez uzimanja u obzir Rosdolskijevih rezultata u istraživanju Marxa. Ti rezultati nisu samo interpretativni (pa bi neslaganje s njima tada možda dopuštalo njihovo nenavođenje) nego su i naprosto činjenični, empirijski dokazani u Marxovim tekstovima, pa ih nije dopustivo a ni moguće bez teorijskih posljedica ignorirati a pozivati se na Marxov Kapital. Drugi dio knjige (Vlasništvo, roba i „kapital općenito“, 3. „Tržišna ili robna proizvodnja/formacija društva?“, 4. „Udruženi rad, privatno i društveno vlasništvo“, 5. „Proleterska politička ekonomija Harryja Bravermana“) dokazuje razloge ograničene uporabivosti kategorijalnog aparata Marxova Kapitala bez razvijanja kritičke političke i društvene teorije dalje od analitičke razine „kapitala općenito“, te teorije tržišta i cijena na takvoj kritičkoj osnovi kakvu je Marx tek projektirao ali je nije izveo. Takva izvedba za Marxa nije bila moguća za „proletersku“ političku ekonomiju, kao što ni razumijevanje postojećeg poretka nije bilo moguće kroz optiku „buržoaske“ političke ekonomije. Posebno pokazuje metodološki ključnu izvedbu robe kakva je moguća samo s pretpostavkom razvijenoga kapitalskoga tržišta, te uvjete prelaska načina proizvodnje kapitala, privatnoga vlasništva i kapitalske podjele rada koja sebi podređuje kombiniranoga radnika – u povijesno tek po kapitalu imanentno latentni udruženi način proizvodnje. Treći i najopsežniji dio knjige (Sloboda, moć i identiteti – u socijetalnim ciklusima, 6. „Globalizirajući totalitarizmi i političko-ekonomski ciklusi“, 7. „Razvojna politologija i politike razvoja“, te na koncu 8. „Moderna normala u Matrix-kapitalizmu“) metodički je postavljen dijaloški spram prva dva. On sa stajališta moderne i suvremene političke, ekonomske i povijesne teorije nastoji postaviti okvire analize funkcioniranja i razvoja modernih poredaka, te njihovih razvojnih politika. U toj analizi „normalizirani“ i „denormalizirani“ poretci podjednako proizlaze iz svoje moderne osnove, tako da se i totalitarni među njima prikazuju kao pripadni istom modernom povijesnom okviru – iako svojim radikalizmom prijete padom na nemoderne razvojne razine. U takvom okviru i suvremeni neoliberalni poredak, kojim dominira „država“ koja bi htjela postati carstvom, uz „nadnacionalne“ megakorporacije koje „deetatiziraju“ druge države a dominiraju i „svojom“ i tuđima – pokazuje se totalitarnim i neuspješnim, slično svojedobnom nacizmu/fašizmu kao i staljinizmu. Pred aktualnu američku i svjetsku krizu radikaliziranu inačicu takvog poretka Strpić naziva Matrix-kapitalizmom, po poznatoj filmskoj trilogiji u kojoj virtualno zamjenjuje realno. Politička, društvena i ekonomska teorija pitanja ovoga tipa obično postavljaju kroz prizmu statičke „arhitekture“ poretka. Ali autor toj arhitekturi želi pristupiti nadasve iz dinamičke perspektive cjeline društvenih a dijelom i humanističkih znanosti s fokusom na „političkome“. Jer smatra da parcijalni znanstveni pristupi, pogotovo ako su statički, ne zahvaćaju kompleksnost aktualnih svjetskih kriznih problema. Stoga mu se čini nužnim projekt političke teorije socijetalnih „državno-društvenih“ ciklusa i cikličkoga razvoja. Poznati poslovni, politički i političko-ekonomski ciklusi i trendovi različitih tipova i duljina – po Strpiću tek su aspektualni dijelovi socijetalnih. Skicirani presjek i dinamički latentnu silnicu koridora u kojem se odvijaju takvi ciklusi socijetalnog razvoja Strpić naziva „modernom normalom“ (MN). Pritom se poziva na Marxovu ideju latentne normale tržišnih cijena koja ih na slobodnom tržištu regulira ali nikada nije i empirijski utvrdiva. Osim kao empirijski istraživa tendencija na čija odstupanja od latentne normale reagiraju pojedinačne cijene. Slično, uostalom, postupa i nuklearna fizika – samo što je njoj uz teoriju i „običnu“ empiriju nužan i eksperiment. Jedino je tako u ciklotronima moguće istraživati karakteristike atoma.

Karl Marx; Thomas Hobbes; Adam Smith; Moderna; vlasništvo; roba; "kapital općenito"; moderna normala; Matrix-kapitalizam; javne politike; rast/razvoj/transformacija

nije evidentirano