hrvatski

Europska bioetika: ideje i institucije

Središnja su tema ove knjige ideje i institucije europske bioetike. Na temelju provedenih istraživanja nastojao se dati novi prilog široj bioetičkoj povijesti, ali i pronaći, odnosno definirati društveni, civilizacijski i kulturološki kontekst europskog kontinenta kao mjesta stvarnog nastanka termina i koncepta bioetika. Shvaćena na taj način, rasprava o povijesnim korijenima bioetičke znanosti smjera k povezivanju bioetike s Europom/Europskom unijom kao kontinentom i njenom tradicijom/ama, ali nastoji dati i jedan potpuno novi zamah teorijskom i konceptualnom revidiranju i europeiziranju bioetike. Integracijski procesi u Europskoj uniji u drugoj polovini XX. stoljeća potaknuli su brojne promjene u gospodarskom, administrativnom, političkom, pravnom i organizacijskom životu Europe, kao i u poimanju, tumačenju i (ne)prihvaćanju pojedinih socijalnih i etičkih vrijednosti, te povijesnog i kulturnog identiteta. Stoga se istraživanje bioetičke institucionalizacije u specifičnom socijalnom, povijesnom i kulturološko-civilizacijskom okviru Europe i Europske unije istovremeno odnosi na istraživanje utjecaja integracijskih procesa, na artikuliranje bioetičkih normi i stvaranje bioetičkih institucija, te, s druge strane, na definiranje specifičnih teorijskih uporišta, praktičnih elemenata europske i euro-unijske bioetike, utvrđivanje njenih filozofskih tradicija i zasada, kao i multikulturoloških razvojnih pravaca, a konačno i na ograničenu, ali poticajnu mogućnost predviđanja i promišljanja budućih perspektiva. Rezultati istraživanja provedenih za potrebe knjige potvrdili su ideju o neizostavnosti proučavanja procesa i dostignuća europske bioetičke institucionalizacije utvrđivanjem njene konceptualne podloge, pri čemu je posebno istražena ukorijenjenost bioetičke tematike u eurokontinentalnoj filozofskoj tradiciji, potom razvoj specifično europskih pristupa i koncepata u bioetici, te konačno njihov utjecaj na procese bioetičke institucionalizacije u EU-u. Definiranjem institucionalnih postignuća utvrđeni su i analizirani konkretni oblici ostvarenih bioetičkih institucija, pri čemu se rekonstruiraju i procesi njihova nastanka, kao i popratne konceptualne rasprave. U ovdje navedenom značenju i pristupu, pojam institucija koristio se u užem smislu riječi, odnosno u značenju društvene činjenice, definirane i omeđene interesima, zahtjevima i očekivanjima društvenog kolektiviteta, koja podrazumijeva organizacijske oblike institucija (ustanove, zavode, udruženja, zaklade, odnosno različita bioetička tijela, istraživačke i obrazovne institucije, istraživačke i obrazovne programe, znanstvene i stručne skupove, dokumentacijske centre, udruge profesionalaca i građana i slično), kao i normativne oblike (uredbe, zakone, statuse, uređenja, konvencije, deklaracije, rezolucije, smjernice, pravne akte i druge srodne dokumente). Kronološki gledano, nakon uvodnog poglavlja, u poglavlju Povijesni kontekst razvoja bioetike u drugoj polovini XX. stoljeća izložen je povijesni, kulturološki i civilizacijski okvir značajnijeg razvoja bioetike u drugoj polovini prošlog stoljeća. Poseban naglasak je stavljen na prikaz procesa u kojem bioetika, posebno u SAD-u, prelazi put od društvenog pokreta do znanstvene discipline, kao i na formiranje prvih oblika bioetičkih institucija. Poglavlje Postignuća bioetičke institucionalizacije u Europskoj uniji obrađuje pojam i temeljno određenje Europske unije kao okvir u kojem se nastoji sagledati i problematizirati proces bioetičke institucionalizacije. U posljednjem dijelu poglavlja prikazani su rezultati istraživanja koncepta bioetičke institucionalizacije na odabranom uzorku zemalja i institucija. Poglavlje Teorijska uporišta bioetičke institucionalizacije u Europskoj uniji donosi najvažnije elemente teorije institucija, te procesa institucionalizacije. Tumačenju konceptualnih uporišta bioetike i bioetičke institucionalizacije u Europskoj uniji pristupilo se iz perspektiva više autora (među njima je najviše primijenjen teorijski model A. Gehlena) na temelju čijih se pozicija nastojala rekonstruirati mogućnost europeizacije bioetike. U zaključnom poglavlju, Perspektive europskih bioetičke ideja i institucija, sugerira se uzvojita shema bioetičke teorije i prakse, s integrativnom bioetikom kao središtem (osi) i prvom fazom, te institucionalizacijom kao drugom fazom. Ujedno se ukazuje na važnost rezultata ovog istraživanja u kontekstu aktualnost bioetičkog, ali i političkog trenutka u Hrvatskoj.

bioetika; bioetičke institucije; Europa; Europska unija; europeiziranje

nije evidentirano