hrvatski

Petar Runje, Prema izvorima II. Rasprave i članci o hrvatskim franjevcima trećoredcima glagoljašima

Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša sa sjedištem Provincijalata u Zagrebu ima dugu višestoljetnu povijest. Sv. Franjo Asiški nadahnuo je svojim životom i primjerom življenja po evanđelju tri duhovne zajednice. To su: Prvi franjevački red, koji danas ima tri različite grane koje obdržavaju isto pravilo: franjevci Mala braća, franjevci konventualci i franjevci kapucini. Drugi red, klarise, koji je osnovala sv. Klara Asižanka, Franjina suvremenica. Treći red, koji se dijeli na samostanske redovničke zajednice i na bratstva franjevačkoga svjetovnoga reda u svijetu. Treći samostanski red sastoji se danas od dvadesetak muških zajednica (redova) i preko četiri stotine (kongregacija) ženskih redovničkih zajednica. Hrvatska Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša vuče svoje korijene iz vremena sv. Franje Asiškoga. Sam sv. Franjo pripadao je redu pokornika u svijetu i iz toga njegova početnoga pokorničkoga života nastale su spomenute redovničke zajednice, prvi, drugi i treći red i sljedbenici u svijetu. Trećoredci u Hrvata Prve sigurne podatke o postojanju sljedbenika sv. Franje u trećem redu u Hrvatskoj imamo 22. studenoga 1235. godine u Zadru. Godine 1251. spominju se u Zadru eremiti sljedbenici sv. Franje. Međutim zacijelo ne možemo govoriti o organiziranu samostanskom životu franjevaca trećoredaca u muškim redovničkim zajednicama u 13. stoljeću, dok postoje pokazatelji da je bilo ženskih redovničkih zajednica. Prve sigurne arhivske vijesti o postojanju franjevaca trećoredaca, redovnika samostanaca, imamo u Splitu početkom druge polovice 14. stoljeća. Nadalje, u Zadru franjevci trećoredci poslužuju bolesne u nekoliko hospicija – leprozorija u drugoj polovici 14. stoljeća. Iz druge polovice 14. stoljeća potječe i prikaz redovnika pokornika ugraviran na raci sv. Šimuna 1380. godine. Krajem 14. i početkom 15. stoljeća postoji nekoliko manjih zajednica franjevaca trećoredaca na području zadarske nadbiskupije: Sv. Ivan pokraj Zadra, eremitorij uz crkvu sv. Križa na ulazu u Zadar, eremitorij kod crkvice Majke Božje izvan Zadra i kod crkvice sv. Lazara, tj. Sv. Duha u predgrađu Zadra. U prvoj polovici 15. stoljeća postojalo je nekoliko trećoredskih eremitskih staništa na širem zadarskom području: na otoku Ugljanu, kod crkvice sv. Grgura, i na otočiću Školjiću. Prve su sigurne vijesti o trećoredcima na Ugljanu i Školjiću iz 1426. godine. Sredinom 15. stoljeća na zadarskom je području poznat i Sv. Mihovil na Zaglavu na Dugom otoku, a mala redovnička zajednica nalazila se i na otoku Ižu. Kao što su se franjevci trećoredci organizirali oko glavnoga mjesta pojedine pokrajine u Italiji i Njemačkoj, tako je u Hrvatskoj Zadar postao središnji samostan u kojem se nalazila Uprava pokrajinska, tzv. Provincija i stoga Provincijalat. U drugoj polovici 15. stoljeća povezane su sa zadarskim Sv. Ivanom redovničke zajednice s područja Cresa, Krka, Istre i Raba, samostani u neposrednoj blizini Zadra i oni južno do Šibenika. Službena potvrda Crkve o postojanju Provincije potječe iz 1473. godine. Jesu li kuće trećoredaca nastanjenih na Visu (1463.), u Jajcu (1497.) i Omišu (1515.) bile povezane s matičnom kućom – Provincijalatom u Zadru, nemamo sigurnih potvrda. Svakako su za turskih prodora u prvoj polovici 16. stoljeća barem tri kuće (samostana) bile zatvorene. Godine 1579. redovnici šalju pismenu molbu Svetoj Stolici ističući da su oni, tj. njihovi prethodnici zdušno radili i na području tada okupiranu od Osmanlija. Njegovanje glagoljice Od samih početaka organizacije franjevci trećoredci služili su se u službi Božjoj glagoljicom i staroslavenskim jezikom i otad do najnovijih dana nose časni naslov glagoljaši. Dapače, možemo reći i da je naziv glagoljaši (glagolae) prvi put upotrijebljen 1483. za franjevce trećoredce u Prvić Luci u šibenskoj biskupiji. Krajem 16. stoljeća počinje se sve očitije raditi na pravnom ujedinjenju redovnika franjevaca trećoredaca glagoljaša u Dalmaciji i Istri s drugim franjevcima trećoredcima povezanim s generalnom upravom u Sv. Kuzmi i Damjanu u Rimu. To je ujedinjenje ostvareno 1602. godine. Hrvatska Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša Zajednica je i brojčano napredovala tijekom 15. stoljeća, sve do pred kraj druge polovice 18. stoljeća, kada zbog političkih zbivanja i društvenih previranja dolazi do stagnacije i do većih teškoća. Državne vlasti nadziru redovnički život i u njega se upliću te na taj način redovništvo gubeći samostalnost u društvu gubi svoju društvenu ulogu. Zajednica je početkom 19. stoljeća izgubila i nekoliko samostana, kao što su Vižinada, Novigrad i Kopar u Istri. Nadalje, zatvoreni su samostani u Osoru, Porozini, Sustipancu i Rabu. Preostali samostani oskudijevali su redovnicima, ali su u drugoj polovici 19. stoljeća brojčano ojačali. Vrijedi naglasiti da je cijelo ovo vrijeme bilo i istaknutih članova zajednice koji su se bavili posluživanjem bolesnih, produbljenim duhovnim životom, pisanjem i prepisivanjem, organizacijom zajednice i građevinskim pothvatima, te drugih osobnosti koje zaslužuju više od spomena. Ovdje ćemo navesti samo neke: o. fra Fabijan, fra Petar Bogdanić, fra Stjepan eremit, sve franjevci trećoredci glagoljaši u Zadru krajem 14. stoljeća. U 15. stoljeću uz fra Martina zaslužan je za obnovu i organizaciju života u zajednici otac fra Matej Mastilić-Bošnjak. Vrijedni su spomena fra Šimun Klimantović, fra Stjepan Belić, fra Blaž Šibenčanin, lektor, otac fra Pavao Galić, profesor, fra Martin Knežić, javni bilježnik, i drugi redovnici s kraja 15. i početka 16. stoljeća. Nije istražen ni uzoran svetački lik fra Marina Rabljanina s kraja 15. i početka 16. stoljeća. Ovdje ćemo samo navesti nekoliko redovnika koji zaslužuju spomen i svestraniju obradu i istraživanje. To su: fra Mihovil Nižić († 1622.), fra Petar Bolmarčić († 1794.), fra Toma Pletikosić († 1699.), fra Antun Juranić († 1799.), fra Matej Šešelja († 1777.), fra Ivan Šešelja († 1705.), fra Karlo Radić (1769.), fra Ivan Crvarić (1764.), fra Ivan Caretić († 1695.), fra Pavao Galić († 1678.), fra Benedikt Mihaljević († 1855.), fra Josip Dujmović († 1884.). U 20. stoljeću zasigurno su zaslužili ući u biografske leksikone: fra Stjepan Ivančić († 1925.), fra Danijel Zec († 1935.), fra Pijo Dujmović († 1935.), fra Stanko Dujmović († 1940.), fra Bono Zec († 1954.), fra Ignacije Radić († 1965.), fra Josip Leonard Tandarić († 1986.), fra Nikola Gregov († 1990.), fra Dinko Filipi († 1989.), fra Srećko Badurina († 1996.), kao i mnogi drugi redovnici koji su se isticali svetačkim, kreposnim življenjem, a neki i mučeničkim svjedočenjem za vjeru i domovinu: otac fra Stjepan Sorić († 1968.), fra Dinko Burić († 1993.), fra Roko Sorić († 1987.), otac fra Petar Turkalj († 1948.), otac fra Rudi Jerak († 1994.), fra Josip Baričević († 1947.), otac fra Karlo Prendivoj († 1987.) i brojni drugi koji su nam prenijeli dragocjeni amanet vjere, kulture i ljubavi prema Bogu i rodu. Djelovanje franjevaca glagoljaša Gubitkom samostana u priobalnom dijelu Hrvatske, dvadesetih godina 20. stoljeća zajednica otvara nove samostane na jugu i u unutrašnjosti Hrvatske: 1899. Sv. Ante u Herceg Novom, 1923. Sv. Franjo Ksaverski u Zagrebu, 1938. Sv. Josip u Splitu, 1937. samostan Krista Kralja u Ogulinu. U drugoj polovici 20. stoljeća zajednica se jako angažirala na pastoralnom planu preuzimanjem novih župa i otvaranjem novih samostana: 1966. Sv. Josip Radnik u Belišću, 1968. Sv. Franjo u Odri, 1976. Sv. Franjo na Pehlinu u Rijeci, 1974. Sv. Benedikt u Kloštru Podravskom, 1965. Sv. Leonardo u Kotarima kod Samobora, Bl. Alojzije Stepinac u Ogulinu. Redovnici su posluživali i po desetak godina pojedine župe u raznim biskupijama: župu Sali na Dugom otoku, Brbinj na Dugom otoku, župu sv. Roka u Bibinjama, a Sv. Ivana Krstitelja u Tounju preko četrdeset godina. Treba spomenuti i rad u raznim crkvenim područjima djelovanja u domovini gdje su se redovnici i cijela zajednica s ljubavlju žrtvovali: župne misije, duhovne obnove, duhovne vježbe i razne druge duhovne djelatnosti. Vrijedi spomenuti i zanimanje zajednice za iseljenu braću. Počevši tridesetih godina prošloga stoljeća nekoliko redovnika svećenika pastoralno je djelovalo u Sjedinjenim Američkim Državama do pred kraj stoljeća. Šezdesetih godina desetak svećenika redovnika prihvatilo je rad u hrvatskim misijama u Europi brinući o našim iseljenicima. U drugoj polovici 20. stoljeća više redovnika svećenika bili su profesori na raznim gimnazijama, višim učilištima i fakultetima u Hrvatskoj. Ovdje navodim po sjećanju gdje su pojedini redovnici poučavali. Gimnazije: Nadbiskupska gimnazija u Splitu, Nadbiskupska gimnazija u Zadru, Nadbiskupska gimnazija na Šalati, Gimnazija u Pazinu, Gimnazija franjevaca trećoredaca u Odri. Teologije: Teologija u Splitu, Teologija u Zadru, Teološki fakultet u Zagrebu, Teologija u Rijeci, Teologija u Đakovu ; Katehetski institut u Zagrebu. Imena profesora kojih se sjećam: o. fra Srećko Badurina, o. fra Anđelko Badurina, o. fra Vlatko Badurina, o. fra Josip Baričević, o. fra Petar Bašić, o. fra Goran Dabić, o. fra Josip Dujmović, o. fra Dinko Filipi, o. fra Nikola Gregov, o. fra Romildo Hrboka, o. fra Ivo Marcelić, o. fra Josip Marcelić, o. fra Serafin Mičić, o. fra Marko Mišerda, o. fra Karlo Prendivoj, o. fra Izak Špralja, o. fra Josip Leonard Tandarić, o. fra Ilija Živković. Posebno je široko polje ispomoć na župama i pastoralu u raznim područjima. Iz ovoga kratkog povijesnog pregleda čini se da zajednica zaslužuje solidno obrađenu povijest koja može biti nadahnuće mladima da prihvate vrijedne duhovne novine i obnove zdravu tradiciju koja je nadahnjivala i prožimala kulturnu glagoljašku i duhovnu redovničku prošlost.

Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša; Trećoredci u Hrvata; Njegovanje glagoljice; Hrvatska Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša; Djelovanje franjevaca glagoljaša

Bibliografska bilješka o tekstovima objavljenim u ovoj knjizi 1) Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša, Zbornik Kršni zavičaj XXXIX (2008) 41: 61-67. 2) Tradicija o boravku sv. Franje na Krku, u: Između povijesti i teologije. Zbornik radova u čast fra Atanazija Matanića u povodu 80. obljetnice života i 50. obljetnice znanstvenoga rada, prir. Josip (Jozo) Sopta, Zadar – Krk: Franjevački provincijalat Zadar, Povijesno društvo otoka Krka (Krčki zbornik, sv. 46. Posebno izdanje, sv. 40.), Vitagraf Rijeka, 2002., 111-117. 3) Dio „Pisma vjernicima I.“ sv. Franje u srednjovjekovnom hrvatskom prijevodu u Ivančićevu zborniku, Kačić – zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja / Acta Provinciae ss. Redemptoris Ordinis Fratrum Minorum in Croatia XXV /= Zbornik u čast fra Karla Jurišića/ (1993) 25: 437-448 ; Parte della «Lettera I ai fedeli» di San Francesco in una traduzione croata medievale contenuta nel «Codice Ivančić», Analecta TOR XXVI (1995) 156: 61-70. 4) Franjevci trećoredci – glagoljaši u srednjem vijeku, u: Drugi Hercigonjin zbornik, ur. Stjepan Damjanović, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2005., 373-381 5) La regola de