hrvatski

Slike starog Dubrovnika. Filološke i književnoantropološke studije

Knjiga Slike starog Dubrovnika. Filološke i književnoantropološke studije okuplja jedanaest studija koje se bave raznim temama i problemima stare dubrovačke književnosti. Sve radove u knjizi povezuje s jedne strane tematika iz hrvatske ranonovovjekovne književnosti (ponajvećma dubrovačke), a s druge strane filološki kao i književnoantropološki ili kulturološki pristup obrađivanim temama. Naslovljujući knjigu Slike staroga Dubrovnika željela sam, ponajprije, istaknuti emblematsko značenje Dubrovnika kao grada i njegovu specifičnu povijest u ranom novovjekovlju, a zatim naglasiti bogatstvo i visoka estetska dostignuća stare dubrovačke književnosti te istaknuti njezino simbolično značenje kao kulturnog kapitala u povijesti hrvatske književnosti. Studije i članci okupljeni u ovoj knjizi promatraju dubrovačku ranonovovjekovnu književnost iz različitih uglova, raznolikom optikom, što se nastoji sugerirati relativno neodređenom imenicom „slike“: slike u ovoj knjizi označavaju i slikovite predodžbe i razne prostore mašte, a aludiraju i na umjetničke slike i na fotografije te nastoje sugerirati raznolikost, bogatstvo i šarolikost književnih svjetova djelâ koja se u knjizi analiziraju. Takvim pristupom željeli su se predstaviti neki aspekti dubrovačke ranonovovjekovne književnosti koji su ostali izvan interesa tradicionalne hrvatske književne historiografije. Sve studije, govoreći o nekom pitanju, problemu ili pak o pojedinom piscu ili djelu govore o Dubrovniku kao specifičnom gradu i nastoje predstaviti ono posebno ali i univerzalno u njegovoj književnoj kulturi. S druge strane relativno neodređenom i metaforičkom imenicom „slike“ htjela sam označiti tematsku i metodološku heterogenost studija i članaka koji su okupljeni u ovoj knjizi. Knjiga je, naime, zamišljena kao album fotografija koje prikazuju stari Dubrovnik iz raznih vizura, pod različitim osvjetljenjem i uvijek iz nekog drugog kuta, a instrumentarij analize kreće se od tradicionalnijih paradigmi – filoloških, stilističkih, tekstoloških, strukturalističkih pa do antropoloških i imagoloških.

Dubrovačka književnost ranog novovjekovlja; tema bijega; dijete i djetinjstvo; predodžbe Indije; Ranjinin zbornik; Petrarca; citatnost; Držić; dramski karakter; predodžbe žene; kulturno pamćenje

nije evidentirano