hrvatski

Čitanje : poučavanje i učenje

Premda je u središtu pozornosti čitanje s gledišta poučavanja, učenja i nastave u hrvatskoj osnovnoj i srednjoj školi, autorica čitanje smješta u širi kontekst. Tako obuhvaća čitalačke navike od najranije predškolske dobi, sve sastavnice koje tijekom školovanja utječu na razvijanje čitalačke pismenosti i mnoge sastavnice koje tijekom i nakon školovanja nisu obvezne, ali pružaju neograničene mogućnosti usavršavanja procesa čitanja, što pak izravno ili neizravno utječe na svekoliki čovjekov život, napose na njegovo svekoliko izražavanje. Polazište je u strateškim dokumentima u kojima se navodi važnost čitanja za život pojedinca i razvijanje njegovih temeljnih kompetencija: Lisabonskoj deklaraciji Vijeća Europe (2000.), Smjernicama za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije (2012.), Nacionalnome okvirnome kurkulumu (2011.) i Poučavanju čitanja u Europi: kontekst, politike, prakse (2011.). Međutim, autorica ne izostavlja isticanje dosadašnjih iskustava, znanja i nastojanja tradicionalne i suvremene nastave Hrvatskoga jezika u osnovnoj i srednjoj školi. To više radi mnogih nastavnika/učitelja koji su svojim sebedarjem mnogim generacijama obilježili pozitivan odnos prema čitanju. Na istome tragu autorica rješava pitanja dosadašnjih nastavnih programa u suodnosu s aktualnim okvirnim kurikulom i predstojećim predmetnim kurikulima, te svaku od osam ključnih kompetencija. Danas aktualne ključne kompetencije, postaju zahtjev nastavnikova/učiteljeva djelovanja, ali se ne bi smjelo zaboraviti da su te iste kompetencije i ranije na neki način bile uključene u nastavu, školi i ostalim ustanovama koje se bave odgojem i obrazovanjem. No, danas je nastavnik/učitelj, više no ikada ranije, obvezan učenika poučiti strategijama učenja, strategijama čitanja i osposobiti ga za otkrivanje i osvješćivanje vlastitoga procesa učenja, razvijanja čitalačkih sposobnosti i vještina, te osposobiti ga za preuzimanje odgovornosti za vlastita postignuća i uspjeh. I sam, ovaj danas refleksivni nastavnik/učitelj, u procesu je usavršavanja i osvješćivanja vrjednovanja i samovrjednovanja vlastite djelatnosti. U knjizi autorica čitanje znanstveno i stručno obrađuje s gledišta svake od osam ključnih kompetencija. Najopsežniji se dio odnosi na stjecanje komunikacijske kompetencije na materinskome (hrvatskome) jeziku u suodnosu s metodičkom kompetencijom (učiti kako učiti). To je središnji dio knjige u kojemu se opisuju, popisuju i utvrđuju sve relevantne sastavnice čitanja, razvidne u ostvarivanju, razvijanju i usavršavanju procesa komunikacije na materinskome, hrvatskome, jeziku te u ostvarivanju, razvijanju i usavršavanju metodičke kompetencije u poučavanju čitanju (učiti kako čitati). U tome se dijelu knjige izlaže važnost početnoga interesa za čitanje, razvojni put čitanja, s tim u vezi predčitačke i čitačke vještine, vrste čitanja, strategije čitanja i ispitivanje čitalačke pismenosti. Za svaku su sastavnicu vrlo pomno odabrani primjeri. U tom se dijelu osobito izdvajaju procesuiranje u nastavi, od uopćenog cilja do operacionalizacije i najosjetljivije pitanje, čitanje književnog teksta. Procesuiranje u nastavi upućuje na svu složenost i zahtjevnost nastavnikove/učiteljeve djelatnosti u neposrednim susretima s učenicima na ostvarivanju obrazovnih (i odgojnih) sadržaja predmeta, u ovom kontekstu čitanja. U vezi s tim, okvirni kurikul, predmetni kurikul, kao ni dosada nastavni program, ne može odgovoriti svim potrebama nastavnika/učitelja. Od nastavnika/učitelja se očekuje da svojim stručnim i metodičkim znanjem, sposobnostima i vještinama uspijeva organizirati i voditi nastavni proces tako da u skladu s pojedinom temom s jedne strane, i u skladu s primjerenošću učenikovim doživljajno-spoznajnim mogućnostima s druge strane, provede poučavanje i provjeravanje postignuća. Umjesto formalno-pojavne dokumentacije o nastavi, ovdje se predlaže nastavnikovo/učiteljevo bogato oprimjeravanje nastavnoga sadržaja. To znači da su sporedne nastavne pripreme koje sadrže formalnosti, dok je najvažnije prikazati izbor primjera zadataka i vježbi s preciznim određenjima cilja i ishoda učenja. Rezultati bi se takvih promišljanja mogli provesti u svim nastavnim područjima školskoga predmeta Hrvatski jezik. Osjetljivost se pak čitanja književnog teksta odnosi osobito na prva tri obrazovna ciklusa, tj. na osnovnu školu. To je vrijeme u kojem je nužno, važno i vrijedno u učeniku razvijati intrapersonalni odnos s tekstom, tj. primarnu literarnu komunikaciju. Sekundarna literarna komunikacija, koja se odnosi na učenje o znanosti o književnosti (o njezinoj teoriji, povijesti i kritici) ne izostaje, ali ni u kom slučaju ne smije biti u središtu pozornosti. Zato je važno da čak i u formalnom smislu svaka bilješka o nastavi književnosti na tim stupnjevima (pisana priprema, artikulacija sata, metodički osvrt o satu) govori o školskoj interpretaciji. Na komunikaciju na materinskome jeziku i metodičku kompetenciju (učiti kako čitati) nastavlja se oveći dio knjige koji se odnosi na knjižnice u promicanju čitanja. Narodne, dječje i školske knjižnice oduvijek su imale važnu ulogu u povezivanju nastavnih sadržaja s aktualnostima iz različitih izvora, osobito knjižnih, danas još i više neknjižnih. Prikazana istraživanja mogu biti poticajna za nova istraživanja kojima će se promicati nastavno i/ili izvannastavno poučavanje čitanju u poveznici s programima i projektima knjižnica. Poglavlje o posebnim čitanjima nalazi se točno između prethodno prikazanih poglavlja i poglavlja u kojima se čitanje obrađuje s gledišta svih ostalih ključnih kompetencija. To nije slučajno. Posebna se čitanja odnose na sva ona čitanja kojima čovjek oplemenjuje svoj život, od najmlađe dobi do ulaska u treću dob. Riječ je o slobodnim, neobveznim čitanjima do kojih čovjek dolazi različitim putovima. Slijede poglavlja u kojima se čitanje na hrvatskome jeziku promatra u suodnosu s razvijanjem kompetencije komunikacije na stranim jezicima, matematičke kompetencije i osnovne kompetencije u prirodoslovlju i tehnici, zatim digitalne kompetencije, socijalne i građanske kompetencije, kompetencije inicijativnosti i poduzetnosti, te kompetencije kulturne svijesti i kulturnoga izražavanja. U svakom je od tih poglavlja autorica pristupila s gledišta mogućnosti čitanja u hrvatskom standardnome jeziku (ponešto i u nekim od nestandardnih varijeteta hrvatskoga jezika). Navedenim je primjerima nastojala obuhvatiti književne i neknjiževne tekstove te hipertekstove, neprekinute i isprekidane tekstove, aktulane programe i projekte čitanja. Sve to s ciljem poticanja, razvijanja i usavršavanja čitalačkih navika, sposobnosti i vještina učenika i njihovih nastavnika/učitelja.

jezično izražavanje ; nastava Hrvatskoga jezika ; jezična djelatnost: čitanje ; proces čitanja ; učenik i učitelj ; učenički rječnik ; vrjednovanje ; osam ključnih kompetencija

nije evidentirano