hrvatski

Raskorak između norme i uporabe

Govornici hrvatskoga jezika posljednjih desetljeća uočavaju značajne razlike između standardnoga jezika kakav se poučava u školi i kakav je opisan u gramatikama u odnosu na uporabu, i to ne samo privatnu nego i javnu. U radu se pokušava, na temelju značajki urbanoga standarda, pokazati taj raskorak, odnosno utvrditi neke promjene u percepciji standarda. Neke su od tih promjena zasigurno individualne ili usko funkcionalnostilske, mahom razgovorne, ali neke od njih možda pokazuju u kojemu će se smjeru razvijati, ili u kojemu bi se smjeru mogao razvijati hrvatski standardni jezik do kraja našega tisućljeća. Premda je opća percepcija vezana uz promjene u pravopisu ili u leksiku, posebice u uporabi anglizama, u ovome se radu prate značajke na jezičnim razinama: fonološkoj (npr. akcenatska odstupanja od ortoepske norme), morfološkoj (npr. izbor samo jedne od alomorfskih mogućnosti), rječotvornoj (npr. novi odnosi plodnosti sufikasa) i sintaktičkoj razini (npr. promjene kongruencijskih odnosa u atributnim sintagmama). Komentiraju se i značajke promjena na leksičkoj razini (npr. strukovno nazivlje). Građa je prikupljana od početka 21. stoljeća, iz pisanoga i govorenoga diskursa različitih funkcionalnih stilova. Radom se otvara rasprava o tome mogu li se na temelju uočenih tendencija sociolingvističkom analizom utvrđivati buduće promjene u jeziku.

hrvatski jezik, standardni jezik, urbani standard, uzus

Rad je rezultat istraživanja na potpori Sveučilišta u Rijeci br. 13.04.1.2.03 voditeljice Diane Stolac.