hrvatski

Reklame i jezični krajolik

Od uvođenja termina jezični krajolik (engl. language landscape) i njegova prvoga definiranja ("the visibility and salience of languages on public and commercial signs” Landry – Bourhis 1997: 23) pojačavaju se napori u istraživanju znakova koji nas okružuju diljem svijeta. Teorijski je okvir prema Spolski (2006) i radovima u zbornicima Linguistic landscape: A new approach to multilingualism (ur. Gorter 2006) i Linguistic landscape: Expanding the scenery (ur. Shohamy – Gorter 2009). U izlaganju se govori o različitosti jezičnih ostvaraja u reklamnome diskursu koji nas, kao izrazito invanzivna tekstna vrsta, okružuje na svakom koraku. U reklamama se zrcali sva unutrašnja raznolikost hrvatskoga jezika, što potvrđuje analiza korpusa reklama u javnome prostoru velikih hrvatskih gradova (Rijeke, Zagreba, Splita i Osijeka) prikupljenoga u posljednjem desetljeću. To podrazumijeva i međujezične i unutarjezične raznolikosti, odnosno uporabu engleskoga, talijanskoga i drugih stranih jezika, ali i dijalektalnih te razgovornih nenormativnih jezičnih likova. Građa je podijeljena na poruke iz službene domene (engl. top-down signs ; npr. administrativno nadgledani i/ili uređeni natpisi) i privatne domene (engl. bottom-up signs, npr. poslovni natpisi), s naglaskom na ovoj posljednjoj.

jezični krajolik ; reklame ; hrvatski jezik ; engleski jezik ; službena domena ; privatna domena

Rad je rezultat istraživanja na potpori Sveučilišta u Rijeci br. 13.04.1.2.03 voditeljice Diane Stolac.