hrvatski

Prevencija utjecaja ljudskog čimbenika u zračnom prometu

Globalizacijski procesi i očekivani rast, poglavito međunarodnog prometa zrakoplova, nužno pretpostavlja i ustrojavanje odgovarajućeg sustava sigurnosti zračnog prometa u prevenciji zrakoplovnih nesreća, koji bi svojom institucionalnom, organizacijskom i tehničko-tehnološkom dimenzijom bio primjenjiv u opće praktičnom i sigurnosno-preventivnom smislu. Iz postavljene problematike i njene argumentacije proizlazi svrha istraživanja u ovom diplomskom radu – teorijska analiza metodoloških pristupa u prevenciji zrakoplovnih nesreća odnosno dominantne primarne uzročnosti – ljudskih pogrešaka. Glavni cilj istraživanja u diplomskom radu usmjeren je na teorijsko definiranje ljudskih čimbenika u zračnom prometu, njihovu klasifikaciju i integraciju u prevencijske programe i sigurnosni menadžment zračnog prometa. Diplomski rad je sadržajno koncipiran u sedam poglavlja. U Uvodu je postavljena problematika istraživanja, svrha i cilj, te dosadašnja istraživanja i struktura rada. Drugi dio rada, Pojam ljudskog čimbenika u zračnom prometu, analizira kontekst razvoja znanstvene discipline ljudskih čimbenika i teorijski obrađuje poimanje ljudskih čimbenika u zračnom prometu te sadržaj izučavanja te discipline. Treći dio rada, Statistička analiza zrakoplovnih nesreća primarne uzročnosti ljudskih čimbenika, usmjerena je na kategorizaciju uzročnih čimbenika u bilanci zrakoplovnih nesreća i statističku analizu relevantnih podataka o zrakoplovnim nesrećama uzrokovanim ljudskim pogreškama. U četvrtom djelu rada Klasifikacija i analiza utjecajnih elemenata ljudskih čimbenika, raščlanjuju se svi aspekti među-utjecaja ljudskih čimbenika u sustavu zračnog prometa. Ovaj se dio bazira na raspoloživim podacima o tekućem projektu Europskog savjetodavnog odbora Fondacije za sigurnost letenja izrade operativnog alata u prevenciji ljudskih čimbenika. U petom dijelu, Metodologija prevencije zrakoplovnih nesreća, elaborira se razlika između tradicionalne i proaktivne metodologije prevencije zrakoplovnih nesreća i sugerira implementacija koncepcije sigurnosne kulture u sustavu zračnog prometa i normiranje mehanizama prikupljanja i procesiranja sigurnosnih podataka u fazama latencije. S obzirom na statističke pokazatelje, koji potvrđuju najučestaliju pojavu zrakoplovnih nesreća u završnim fazama leta, primarnu uzročnost ljudskih pogrešaka i dominantnu kategoriju CFIT nesreća, u ovom se poglavlju specificiraju ključni sadržaji prevencije ljudskih čimbenika. Šesti dio rada, Osvrt na sustav sigurnosnog menadžmenta u Hrvatskoj, valorizira postojeće stanje i identificira prisutne slabosti nacionalnog sustava zračnog prometa odnosno regulatornog sustava i metodologije prevencije zrakoplovnih nesreća. Tendencija uključivanja Hrvatske u europski i svjetski prometni sustav nalaže implementaciju zahtijevanih sigurnosnih normi u nacionalnu podzakonsku regulativu, kao i modela prevencije zrakoplovnih nesreća uz definiranje mehanizama nadzora njihove primjene u operativi. U posljednjem dijelu sintetiziraju se zaključci diplomskog rada.

Zračni promet; Ljudski čimbenici; Sigurnosni menadžment

nije evidentirano