hrvatski

Elektrokemijski senzor za detekciju mekih čestica

U ovom radu opisan je razvoj nove klase senzora za detekciju mekih čestica (npr. liposoma, živih stanica i morskih mikročestica) u vodenom okolišu čija se veličina kreće od 1 – 500 &micro ; ; m. Metoda je jednostavna, pouzdana i selektivno detektira pojedinačne čestice bez obzira na prisutnost krutih čestica. Svojstva senzora (optimalni i granični uvjeti rada ; granica detekcije s obzirom na koncentraciju čestica i medij, te primjenjeni potencijal) ispitani su u suspenziji modelnih čestica jednostaničnih algi Dunaliella tertiolecta. Živina elektroda korištena je kao radna elektroda za praćenje pojavnosti signala adhezije u milisekundnom području elektrokemijskom tehnikom kronoamperometrije. Za prihvat, spremanje i analizu velikom broja podataka korišten je analogno-digitalni pretvornik (DAQ card-AI-16-XE-50, National Instruments) i aplikacija razvijena u LabView 6.1 programskom paketu. Apsolutna koncentracija modelnih stanica određena je brojanjem na hemacitometru koristeći svjetlosni mikroskop. Primjenjivost i univerzalnost senzora ispitana je u odgovarajućim medijima za različite klase čestica: u prirodnim uzorcima mora, u eksperimentu cvata fitoplanktona na mezo skali, u suspenziji liposoma u fiziološkoj otopini i u suspenzijama krvnih zrnaca u fiziološkoj otopini. Utjecaj adsorpcije otopljene organske tvari na adheziju stanica ispitan je korištenjem dekstran sulfata molekularne mase 500 000 kao modela otopljenog biopolimera. Kompeticija između adsorpcije molekula i adhezije stanica proučavana je analizom učestalosti signala prianjanja.

Dunaliella tertiolecta; elektrokemijski adhezijski senzor; elektrokemijski adhezijski signali; kronoamperometrija; krvna zrnca; liposomi; morske mikročestice; statička živina kap elektroda

nije evidentirano