hrvatski

Čakarun, Branko

Čakarun, Branko, pjesnik i prozaik, pisac za djecu (Galovac, 1.I.1932). Na Pedagoškoj akademiji u Zadru diplomirao razrednu nastavu, a na Filozofskom fakultetu u Zadru hrvatski jezik, pedagogiju i didaktiku. Radio kao profesor pedagogije i hrvatskog jezika. Član Matice hrvatske u Zadru. Prikuplja književno i drugo etnološko blago stanovništva Ravnih kotara. Radove o tome objavio u svim brojevima zbornika Domaća rič. Za djecu je objavio četiri zbirke pjesama Iza brda Šalana, Glava koja nije voljela kapu, Kućica od perja i U najljepšem šumskom gradu. Objedinjuje ih bogatstvo tema, likova i zbivanja iz svakodnevnog okruženja i života djece, te osjećaj za nenametljivu pouku. U zbirci igrokaza Bjelokapica jednostavnim dijalozma i i melodioznim rečenicama iznosi vedar i humoristički pogled na svijet. Objavljivao prozu u Zadarskoj reviji, te satirične pjesme u Berekinu. Za djecu objavljuje u Modroj lasti, Smibu, Radosti i Zvrku.

poezija za djecu; etnološko blago

Enciklopedija je u postupku objavljivanja