hrvatski

Taritaš, Milan

TARITAŠ, Milan, pjesnik i pripovjedač, jezikoslovac, književni teoretičar i urednik (Ždralovi kraj Bjelovara, 4. XII. 1932 – Zagreb, 7. IX. 1996). Gimnaziju je završio u Bjelovaru, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Bio je prosvjetnim djelatnikom u školi u Velikom Grđevcu, te na Pedagoškim akademijama u Pakracu, Čakovcu i Zagrebu. Umirovljen je na mjestu pedagoga animatora u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Jedan od pokretača Lovrakovih dana kulture. Književnu djelatnost započeo još kao gimnazijalac. Osim pisanjem poezije, proze, epigrama i aforizama, bavio se i uredničkim radom od časopisa Nemiri iz Bjelovara do niza izdanja Ogranka Matice hrvatske u Pakracu i dr. Bio redoviti suradnik u dječjim časopisima Smib, Radost, Modra lasta, Galeb, te u emisijama za djecu Radio Zagreba. U nekoliko zbirki poezije namijenjenih djeci izmjenjuje idilične motive s patriotskim, u užem i širem smislu riječi. U više navrata kritičari su naglašavali kako ruralna tematika nije poslije Viteza imala boljeg zastupnika. Najčešće se izražavao u kraćim formama. Koristeći motive poput mjeseca, vrsta voća, livade, ljetnih i zimskih pejzaža, Zagreba i njegovih spomenika, obiteljskih odnosa, snažno je izrazio kontrast između gradskog i seoskog djetinjstva. Napisao i dva teorijska djela o pjesničkom umijeću i književnoj interpretaciji. Kao jezikoslovac ponajviše je « pisao o hrvatskom književnom, standardnom jeziku, on ga jednostavno imenuje jezikom kulture, a potom razmatrao odnose književnog jezika prema tuđicama, arhaizmima, dijalektizmima, neologizmima, žargonu.» (I. Pejić)

pjesme; proza; jezikoslovlje

Enciklopedija je u postupku objavljivanja