engleski

BIOMONITORING OF 137Cs IN THE NORTHEN ADRIATIC SEA (2006-2007)

Antropogeni radionuklid 137Cs je glavni pokazatelj umjetne radioaktivnosti u morskom ekosustavu i najvećim doprinosom radijacijske doze (izlaganje ljudi gama zračenju) putem morskog hranidbenog lanca. Glavni izvori dotoka umjetne radioaktivnosti u Jadransko more su atmosfersko zagađenje radionuklidima i donos rijekom Po. Cilj istraživanja bio je monitoring stanja 137Cs u sjevernom Jadranu i utvrđivanje pogodnih vrsta za praćenje umjetne radioaktivnosti. Utvrđena koncentracija 137Cs u morskoj vodi je u rangu višegodišnjeg prosjeka prije Černobilske nesreće (2, 50 Bq/m3), dok na postaji pod direktnim utjecajem rijeke Po koncentracija 137Cs u sedimentu je povišena (9, 06 Bq/kg) u odnosu na sediment na području Rovinja (2, 15 Bq/kg). Mjerenja u odabranim morskim organizmima pokazuju da u dagnje Mytilus galloprovincialis, cipla Mugil cephalus i sardele Sardina pilchardus nije došlo do značajne akumulacije 137Cs, a povećana je koncentracija utvrđena u jadranskom bračiću Fucus virsoides (1, 53 Bq/kg) i trilji Mullus barbatus (0, 16 Bq/kg). Rezultati indiciraju da se F. virsoides i M. barbatus mogu koristiti kao bioindikatori umjetnih radionuklida u morskom okolišu, odnosno praćenja radioaktivne kontaminacije u sjevernom Jadranu. Radioekološko stanje 137Cs u sjevernom Jadranu je u rangu višegodišnjeg prosjeka prije Černobilske nesreće, sa kolebanjima koja su pod utjecajem fizikalno-kemijskih i hidrografskih parametara tog područja.

biomonitoring; bioindicators; 137Cs; artificial radioactivity; northern Adriatic

nije evidentirano