hrvatski

Sustav upravljanja sigurnošću pružatelja usluga u zračnoj plovidbi

Zračni promet je prometna grana koja se naglo počela razvijati u 20. stoljeću. Zbog specifičnosti ove prometne grane, velika pažnja se posvećuje sigurnosti. Međutim, zbog deregulacije i liberalizacije na tržištu usluga zračnog prometa aspekti sigurnosti postaju kompleksniji, te predstavljaju kontradikciju u odnosu na ekonomske aspekte. Naime, cilj svake zrakoplovne organizacije pa tako i organizacije zračne plovidbe je pružanje usluge za koju je organizacija prvotno i nastala. Ne postoji zrakoplovna organizacija koja je stvorena isključivo kako bi pružila samo sigurnost zračne plovidbe, te je stoga upravljanje sigurnošću (eng. safety management) jedan od organizacijskih procesa zrakoplovnih organizacija, a ne primarna djelatnost. Iz ove konstatacije možemo zaključiti da je potrebno pronaći sklad između proizvodnje tj. pružanja usluga u zračnoj plovidbi i održavanja visoke razine sigurnosti, poznatije pod pojmom „dilema dva P‟ ili vage, gdje P predstavlja pružanje usluga (eng. production), odnosno sigurnost (eng. protection), te se smatra da je sigurno i učinkovito upravljanje kada su ciljevi sigurnosti i ciljevi pružanja usluga na istoj razini. Razvojem zračnog prometa, osobito međunardonog, počela se razvijati i regulativa koja se prvenstveno temeljila na sigurnosti. Regulativa se razvijala zajedno sa tehničkim razvojem zrakoplovstva, a pravila su se donosila na temelju analiziranih zrakoplovnih nesreća. Unatoč sve strožoj regulativi i brojnim pravilima, ranih sedamdesetih godina 20. stoljeća broj nesreća je počeo rasti. Uvidjelo se da se problem ne može riješiti uvođenjem novih tehničkih sustava, jer je čovjek prisutan i kod njihovog dimenzioniranja i izrade. Javila se potreba za novom metodologijom u upravljanju sigurnošću. Za razliku od stare reaktivne metodologije koja se zasnivala na analizi zrakoplovnih nesreća, na temelju kojih su se donosili propisi, nova proaktivna metodologija zasniva se na razumijevanju čimbenika čovjek i kulturi sigurnosti. Proaktivnom metodologijom se nastoji utjecati na izvanredne događaje i prije nego što dođe do nesreće. Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO ) predlaže niz sustava i programa s ciljem poboljšanja sigurnosti u zrakoplovstvu. Sustavi i programi se temelje na prikupljanju informacija, statističkoj obradi i analizi podataka vezanih za sigurnost. Nova metodologija se nastoji implementirati kako na globalnoj tako i na nacionalnoj razini, međutim stupanj implementacije ovisi od države do države. Osnovna svrha diplomskog rada jest istraživanje sustava upravljanja sigurnošću na međunarodnoj i nacionalnoj razini. Istraživanje i razvoj metodologije na kojoj se zasniva upravljanje sigurnošću. Utjecaj nove tehnologije na stvaranje sustava kojim se može vršiti kvalitetan nadzor sigurnosti, ali i osvještenost svih zaposlenika prema provođenju visokih standarda sigurnosti u skladu s karakteristikama kulture sigurnosti. Cilj diplomskog rada je istražiti razine implementiranosti sustava upravljanja sigurnošću u Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe, te identificirati moguća tehnologijska, operativna i ekonomska rješenja unapređenja sustava upravljanja sigurnošću u Hrvatskoj. Ova tematika predstavlja važno područje istraživanja za sve eksperte koji se bave sigurnošću zračnog prometa. Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO) definira propise, standarde i preporuke za upravljanje sigurnošću, kao i druge bitne čimbenike koji utječu na rad kontrole zračnog prometa. Također u svijetu postoji veliki broj nevladinih organizacija koji se bave izučavanjem problema sigurnosti zračnog prometa. Sljedeći znanstveni radovi bavili su se istraživanjem sustava upravljanja sigurnošću u zračnom prometu:  Hrvatska kontrola zračne plovidbe d..o.o.: Safety Management Manual ; Interni dokument, Zagreb, 2009.  ICAO Doc 9859, Safety Management Manual, Montreal, 2009.  Steiner, S.: Elementi sigurnosti zračnog prometa, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 1998.  Stolzer, A ; Halford, C ; Goglia, J.: Safety Management System in Aviation, 2008. Diplomski rad je sadržajno koncipiran u šest poglavlja. Prema metodologiji izrade znanstvenih i stručnih radova, u uvodnom dijelu predstavljena je problematika istraživanja, definirana je svrha i cilj rada, predočena su prethodna istraživanja iste tematike, te je prikazana struktura rada. Drugo poglavlje odnosi se na potrebu uspostavljana globalne regulative radi održivog razvoja i sigurnosti zračnog prometa na čijem temelju su nastale regionalne i nacionalne mjere i zahtjevi, te drugi normativni zakoni koje donose državne vlasti. U trećem poglavlju, sigurnost u zračnoj plovidbi, nastoje se istražiti mehanizmi i metode upravljanja sigurnošću unutar usklađenog i globalnog sigurnosnog okvira temeljeni na prikupljanju i analiziranju podataka kako bi se postigao optimalan stupanj sigurnosti. Objašnjeni su pojmovi poput Heinrichove piramide sigurnosti i kulture sigurnosti kao nove metodologije koja se zasniva na razumijevanju čimbenika čovjek, a cilj kulture sigurnosti je pronaći uzroke nastalog događaja kako bi se otklonili propusti u sustavu sigurnosti. Nadalje, objašnjeni su pojmovi čimbenika čovjek (eng. Human factor) i Shell modela, te sustavi upravljanja rizicima i matrica rizika. Četvrto poglavlje odnosi se na sustav upravljanja sigurnošću u zračnoj plovidbi, koji se temelji na ICAO-vom SMM priručniku, tj. priručniku o upravljanju sigurnošću. Ovdje su opisani odnosi između sustava upravljanja sigurnošću i sustava upravljanja kvalitetom. Opisana je politika i ciljevi sigurnosti, te načini upravljanja rizicima sigurnosti. Jamstvom sigurnosti se nastoji osigurati ravnoteža između zadovoljavanja ciljeva sigurnosnih standarda i ciljeva zadovoljavanja korisnika kako bi se održalo učinkovito i kvalitetno poslovanje organizacije. Također su opisani načini promoviranja sigurnosti koji se postižu osposobljavanjem, tj. kvalitetnom i učinkovitom obukom i edukacijom kojom se nastoji razviti stručno i adekvatno osoblje u ovom segmentu poslovanja. Za uspješno upravljanje sigurnošću od velikog značaja je i komunikacija o sigurnosti među zaposlenicima i šire. Također je istražen i proces implementacije sustava upravljanja sigurnošću koji se odvija u četiri faze. U petom poglavlju dan je osvrt na status sustava upravljanja sigurnošću u Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe. Opisana je sigurnosna politika istoimene organizacije. Navodi se opis organizacijske strukture i podjela odgovornosti u Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe. Pažnja se posvećuje opisu sustava i procedure, poput sustava izvješćivanja i istraživanja događaja koji omogućuju provedbu korektivnih mjera s ciljem unapređenja sigurnosti unutar ATM sustava. Obrazlaže se proces pregleda stanja sigurnosti i proces sigurnosne procjene promjena koja se provodi analitičkim metodama, identifikacijom rizika i njegovim ublažavanjem. Opisani su procesi nadzora i promocije sigurnosti, te način na koji se ti procesi provode unutar Hrvatske kontrole zračne plovidbe. U posljednjem, zaključnom djelu, predstavljena je sinteza svih postignutih rezultata i spoznaja do kojih je došlo tijekom istraživanja. Objašnjen je značaj sustava upravljanja sigurnošću, te značaj nove proaktivne metodologije kao temelj uspostave kvalitetnog sigurnosnog menadžmenta.

Zračni promet; sigurnost; upravljanje zračnim prometom; sustav upravljanja sigurnošću

nije evidentirano