hrvatski

Planiranje lokacije intermodalnih putničkih terminala u gradsko-prigradskom željezničkom prijevozu

U radu je razvijen model planiranja lokacija intermodalnih putničkih terminala u gradsko-prigradskom željezničkom prijevozu. Model se sastoji od tri koraka, a podrazumjeva postojanje prometnog modela područja koje se istražuje kako bi se identificirao koridor ili koridori unutar gradskog područja koji su najviše prometno opterećeni. U prvom koraku se definiraju sve potencijalne lokacije intermodalnih putničkih terminala na koridoru. Za svaku potencijalnu lokaciju izračunava se broj stanovnika kojima su terminali dostupni. Broj stanovnika ovisi o vremenu potrebnom za dolazak do terminala te o modu prijevoza. Tako je do terminala moguće doći pješačenjem, biciklom, osobnim automobilom te raspoloživim modovima javnoga prijevoza. Takva područja pokrivenosti moguće je dobiti uz pomoć baze podataka geografskog informacijskog sustava (GIS). Izlazni podaci iz GIS baze podataka su i ulazni podaci u optimizacijski algoritam. U drugom koraku modela korišten je genetski algoritam čiji je zadatak locirati terminale na način da se maksimizira broj stanovnika kojima su terminali dostupni. U trećem koraku rješenja dobivena genetskim algoritmom uspoređuju se i vrednuju korištenjem metode analitičkog hijerahijskog procesa (AHP). Rješenja se uspoređuju i vrednuju temeljem kriterija definiranih od strane korisnika prijevoza, upravitelja infrastrukture i prijevoznika. Temeljem opisanog modela moguće je donositeljima odluke predstaviti više dobrih rješenja lokacija terminala.

planiranje terminala; dostupnost; intermodalni terminal; GIS baza podataka; genetski algoritam; AHP metoda

nije evidentirano