hrvatski

Jesu li sekundarni organski aerosolovi (SOA) prijetnja Jadranu?

SOA se danas definiraju kao one organske komponente čestica u zraku koje prelaze iz plinovite u aerosolsku fazu kao produkti oksidacije primarnih organskih specija. (Kanakidou i sur., 2005) Pojam već dugo postoji u kemijskoj literaturi (Grosjean, 1976) ali tek od 1996 kad je postalo moguće eksperimentalno razlikovati primarne (POA) od sekundarnih (SOA) produkata istraživanje potonjih doživljava eksponencijalni rast. Smatraju se glavnim krivcem za nastanak višednevnog štetnog stanja atmosfere otprije poznatog kao fotosmog koje je povezano s kemijom troposferskog ozona. Naime, ozon i hidroksi radikali, najaktivniji reaktanti te kemije reagiraju s organskim aerosolovima (OA) koji mogu biti prirodni ili antropogeni, ali i hlapljivim organskim spojevima, biološkim mikročesticama (sporama, peludom, mikrobima). Produkti tih oksidacija spremno se vežu s molekulama i vodom u oblacima stvarajući goleme količine SOA koje do nedavno nije bilo moguće zadovoljavajuće objasniti, izračunati ili modelirati. Veliki je problem također što zapravo ne postoji odgovarajući terenski instrument za prikupljanje podataka, već se oni uglavnom dobivaju iz eksperimenata u zračnim komorama ili prenesenih uzoraka. Sve je to dovelo do naglog razvoja tog područja istraživanja (danas u prosjeku se objavljuje jedan rad dnevno), ali i do novih instrumenata (npr. Aerodyne aerosol mass spectrometer, AAMS) i metoda (npr. Positive matrix factorization, PMF i Chemical mass balance, CMB), a konačno su i modeli (npr. WRF-Chem) počeli davati stvarnosti slične rezultate. Obzirom na Jadran imamo višegodišnje iskustvo u mjerenju ozona i mišljenja smo da su rezultati za SOA nužno potrebni za ocjenu njihovog utjecaja jer su oni, a ne ozon, stvarni nosioci loših vijesti.

sekundarni organski aerosolovi; onečišćenje zraka

nije evidentirano