hrvatski

Pločica na zaključavanje za ekstraartikularne prijelome distalnog humerusa - biomehanička studija na osteoporotičnom modelu

Cilj istraživanja: Konstruirati i ispitati biomehaničke karakteristike nove pločice na zaključavanje za ekstraartikularne prijelome distalnog humerusa. Nacrt studije: Računalna studija metodom konačnih elemenata ; eksperimentalna in vitro studija na osteoporotičnom sintetskom humerusu. Materijal i metode: Računalnim simulacijama metodom konačnih elemenata u programskom paketu Abaqus odabrana je optimalna konstrukcija novokonstruirane pločice i kontrolni model. Na šest modela uspoređene su biomehaničke karakteristike neosteoporotične i osteoporotične sintetske kosti. Na 54 modela osteoporotičnog sintetskog humerusa (18 ispitnih i 36 kontrolnih) ispitana su i uspoređena biomehanička svojstva nove pločice. Kontrolni modeli bili su paralelno položene rekonstruktivne i LCP pločice. Ispitivanja su provedena pri statičkom i dinamičkom aksijalnom, bočnom i savojnom opterećenj. Pomaci u području pukotine mjereni su nekontaktno optičkim mjernim sustavom Aramis. Rezultati: Najveći pomaci na modelu u podrućju pukotine pri računalnim simulacijama kod ispitnog i oba kontrolna modela u sva tri smjera opterećenja nađena su u području donjeg anteriornog ruba. Pri računalnim simulacijama pomaci pri savijanju i postraničnom opterećenju su veći nego pri aksijalnom, a kod perpendikularne pozicije pomaci su veći nego kod paralelne pozicije i ispitnog modela. Pri statičkom opterećenju lom je nastupio ranije kod osteoporotičnih sintetskih humerusa kod sva tri smjera opterećenja. Pri postraničnom opterećenju znatno je krući ispitni model (p= 0, 0007), a pri aksijalnom model s LCP pločicama (p=0, 0017). Ispitni model značajno je krući pri savijanju u trenutku loma modela (p= 0, 0002). Pri postraničnom dinamičkom opterećenju došlo je do loma sva tri LCP modela i nastala je značajna razlika prema ispitnom (p=0, 0125). Model sa LCP pločicama je dinamički značajno izdržljiviji pri aksijalnom opterećenju, dok su kod ispitnog modela zabilježeni najveći pomaci (p=0, 029). Kod ostalih mjerenja nije nađena statistička značajnost. Zaključak: Kod sva tri modela (oba kontrolna i ispitni) pomaci nastali pri sva tri opterećenja su minimalni i u granicama koji zadovoljavaju uvjete dovoljne biomehaničke stabilnosti u vremenu koje je uobičajeno za cijeljenje prijeloma u toj regiji. Nova pločica na zaključavanje za ekstraartikularne prijeloma distalnog humerusa moguća je alternativa uobičajenom načinu osteosinteze s dvije pločice kod ekstraartikularnog prijeloma distalnog humerusa.

biomehanika; distalni humerus; pločica na zaključavanje; osteoporoza

nije evidentirano