hrvatski

Stehiometrijski odnosi regeneracije hranjivih soli u sjevernom Jadranu: usporedba razdoblja 1972.–1987. i 1988.–2009.

U ovom radu istraživali su se omjeri regeneracije hranjivih soli u sjevernom Jadranu uz svrhu da se ustanovi da li je došlo do promjena između razdoblja 1972.-1987. i 1988.-2009. Naime, podaci u znanstvenoj literaturi navode da su nakon 1988. godine nastupile klimatske, ali i promjene u antropogenom opterećenju, što je utjecalo na fizikalna i kemijska oceanografska svojstva sjevernog Jadrana. U radu su korišteni podaci iz baze Centra za istraživanje mora u Rovinju. Nakon statističke i grafičke obrade dobiveni su rezultati koji ukazuju da je u navedenim razdobljima došlo do promjena u omjerima regeneracije hranjivih soli, odnosno da su više odstupali od oceanskog Redfieldovog stehiometrijskog modela. U razdoblju 1988.-2009. došlo je do povišenja omjera prividne potrošnje kisika (AOU) i koncentracije ortofosfata (PO4) u odnosu na raniji period. Posljedica toga je povećana akumulacija drugih hranjivih soli zbog redukcije ortofosfata koji je u sjevernom Jadranu glavni limitirajući element za rast fitoplanktona. Jedan od uzroka tog sniženja su klimatske promjene koje su nastupile krajem osamdesetih godina. Tu se prvenstveno misli na globalni porast temperature i smanjenje atmosferskih padalina, što se odrazilo i na protok rijeke Po, koja predstavlja najznačajniji vanjski izvor hranjivih soli u sjeverni Jadran. Drugi je uzrok onodobna zamjena polifosfata u detergentima. Za znatno niži omjer AOU/TIN od oceanskog moguće je objašnjenje difuzija nitrata u sediment i njegova denitrifikacija. Omjeri TIN/PO4 i SiO4/PO4 bili su viši u novijem razdoblju, prvenstveno zbog snižene koncentracije PO4, dok je omjer TIN/SIO4 bio podjednak u oba istraživana razdoblja.

hranjive soli; stehiometrijski odnosi; regeneracija; sjeverni Jadran

nije evidentirano