hrvatski

Ekonomska vrijednost obrazovanja i njegov utjecaj na stopu rasta nacionalnog gospodarstva

Pojava endogenih modela rasta sredinom 80-ih imala je za posljedicu reviziju postojećih i uvođenje novih teorija ekonomskog rasta s posebnim naglaskom na definiranje alternativnih izvora ekonomskog rasta, u prvom redu obrazovanja. Novi pristup u teorijama ekonomskog rasta javlja se u vrijeme kada razvoj međunarodne razmjene kao i slabljenje državnog protekcionizma umanjuje važnost i ključnu ulogu kapitala, tehnologije i zemlje te afirmira vrijednost obrazovanja kao alternativnog izvora ekonomskog rasta. U uvjetima materijalnih ograničenja (velika ljudska i materijalna razaranja prouzročena ratnom agresijom na Republiku Hrvatsku, nedostatak investicija te nedovoljno prodiranju inozemnog kapitala) Hrvatska se mora okrenuti endogenim modelima rasta u kojima je ideja o obrazovanju kao stožernom čimbeniku ekonomskog rasta zaživjela. Republika Hrvatska je u razdoblju 1952. - 1990. izgradila kvalitetan, ali ne i takav obrazovni sustav koji će biti u funkciji rasta. Navedena kvaliteta obrazovnog sustava odnosi se na kvalitetu ponude obrazovanja gdje je broj nastavnika uključenih u procese obrazovanja adekvatan i može zadovoljiti postojeće potrebe za obrazovanjem. S obzirom na dvaput manja izdvajanja za potrebe obrazovanja iz GDP-a (u odnosu na ostale razvijene zemlje Europe) prijeti opasnost da postojeća komparativna prednost izražena u obliku kvalitetne ponude obrazovanja uz već postojeću tehničku zaostalost obrazovnog sustava, deprecira, stoga Republika Hrvatska mora poduzeti konkretne i učinkovite akcije ukoliko želi osigurati razvoj ljudskog kapitala u budućnosti, ali i zadržati njegovu postojeću razinu. Istraživanje provedeno u ovom radu pokazalo je da Republika Hrvatska raspolaže s dovoljnim količinama ljudskog kapitala gdje je ljudski kapital u 1990. godini u odnosu na 1952. godinu porastao za 2168%. Važnost ovog rada ogleda se upravo u pokušaju vrijednosnog definiranja kategorije ljudskog kapitala (obrazovanja) u Republici Hrvaskoj čime se dokazuje ekonomska vrijednost obrazovanja (cijena) inkorporirana u ljudskim potencijalima kao osnova za analizu međuzavisnosti obrazovanja i ekonomskog rasta. Testiranje hipoteze o međuzavisnosti i utjecaju obrazovanja na rast GDP-a izvršeno je primjenom ekonometrijskih metoda pri izradi endogenog modela rasta Republike Hrvatske gdje dobiveni rezultati dovode do zaključka o iznimno jakom utjecaju obrazovanja na rast društvenog proizvoda, gdje, 1000 kuna investiranih u ljudski kapital (obrazovanja) rezultira porastom društvenog proizvoda u iznosu od 1300 kuna. Navedeni rezultati kao i rezultati testiranja modela govore u prilog postavljenoj hipotezi te potvrđuju da je ljudski kapital kao sastavni dio ukupnog kapitala kojim neka zemlja raspolaže okosnica ekonomskog rasta. Kvalitetni i obilni ljudski potencijali ključ su uspjeha 21. stoljeća.

obrazovanje; ljudski kapital; endogeni model rasta

nije evidentirano