hrvatski

Institucionalni okvir reforme obrazovnog sustava Hrvatske - mogućnosti i ograničenja

Uvođenje instituta "privatne škole s pravom javnosti" u hrvatsko zakonodavstvo označilo je začetak procesa institucionalizacije javnog interesa na kvalitativno novim načelima. Tržišnost obrazovnih usluga zahtijeva od privatnih obrazovnih ustanova oblikovanje i razvoj racionalne školske organizacije, koja će biti prilagodljiva okruženju takmičarskog duha (Weber) i mogućnosti izbora. Mogućnost školskog izbora pretpostavlja organizacijsku i programsku diverzifikaciju škola. Uz organizacijske promjene i implementaciju obveznih (zajedničkih) programskih sadržaja, mogućnosti automomne unutarorganizacijske strukturiranosti i primjene inovirane obrazovne tehnologije privatnih, ali i javnih škola, u funkciji su izbora u obrazovanju. Svrha ovog članka je utvrđivanje analitičkih elemenata za ocjenu postignuća dosadašnje reforme hrvatskog obrazovnog sustava. U članku je ponuđen teorijski i metodološki pristup koji odgovara utvrđivanju društvene uloge obrazovnih institucija u tranzicijskim uvjetima. S obzirom na relativno kratko vremensko razdoblje njihovog djelovanja u dualnom sustavu školstva, daljnja bi istraživanja unutarinstitucionalne organizacije škola trebala omogućiti cjelovitiju analizu društvene korisnosti oblikovanih organizacijskih rješenja.

školstvo; obrazovanje; privatizacija; izbor; Hrvatska

nije evidentirano