hrvatski

Upravljanje ljudskim resursima kao odrednica razvitka hrvatskog gospodarstva

Upravljanje ljudskim resursima je nesumnjivo jedan od najvećih izazova ekonomske i društvene organizacije suvremenih država na prijelazu u 21. stoljeće. Suvremena kretanja uvjetuju pravodobno uključivanje svih raspoloživih znanja i vještina u oblikovanje poduzetničkih inicijativa, naročito u tranzicijskim društvima. Politike obrazovanja i osposobljavanja imaju neposredan utjecaj na razinu distribucije ljudskog kapitala. Tradicionalni ciljevi obrazovnih politika u kojima je naglašena priprema mladih za buduća zanimanja nužno se nadopunjuju strategijama doživotnog obrazovanja (lifelong learning) za osiguranje zaposlivosti (lifelong employability). Pojava novih neoklasičnih teorija i modela rasta ponovno je u prvi plan postavila zalihe ljudskog kapitala kojim neka zemlja raspolaže i značaj obrazovanja kao temeljne odrednice njenog budućeg gospodarskog rasta. Tijekom proteklih pedeset godina u Hrvatskoj su izgrađene zavidne zalihe ljudskog kapitala, no njihova je iskorištenost uvijek bila, a tako je i danas, na minimalnoj razini. Redefiniranjem značaja ljudskih resursa za gospodarski rast u endogenim teorijama ekonomskog rasta otvara se mogućnost jače afirmacije u promišljanjima hrvatske ekonomske politike o putevima ostvarivanja gospodarskog rasta. Hrvatska ekonomska politika mora temeljiti planiranje gospodarskog rasta na ljudskim resursima, ali jednako tako mora spoznati i činjenicu da je ljudski kapital, kao sastavni dio ukupnog kapitala kojim neka zemlja raspolaže, okosnica njenog ekonomskog rasta.

ljudski resursi; obrazovanje; zaposlivost; gospodarski rast; ljudski kapital; Hrvatska

nije evidentirano