hrvatski

Alternativni oblici privatizacije školstva

Definiranjem "privatne škole s pravom javnosti" u hrvatskom zakonodavstvu zapocet je proces institucionalizacije javnog interesa na kvalitativno novim nacelima. Deinstitucionalizacijom, a potom i privatizacijom, otvoren je prostor privatnoj inicijativi na "proizvodnoj" razini strategije promjena u obrazovnom sustavu Hrvatske. Pojmovanje privatizacije kao "uvodenje privatnog vlasništva na području društvenih (time i obrazovne, op.) djelatnosti" (Saunders, 1985.) u daljnjem bi razvojnom tijeku trebalo nadopuniti uvodenjem trzišnih regulacijskih mehanizama u cilju "desocijalizacije i privatizacije vrijednosne orijentacije" (Rus, 1990.). Škola po izboru ("School of Choice" - Whitty et al., 1993.) pretpostavlja programsku diverzifikaciju škola. Uz organizacijske zahtjeve i implementaciju obveznih (zajednickih) programskih sadrzaja, mogucnosti slobodne unutarorganizacijske strukturiranosti i primjena obrazovne tehnologije privatnih škola direktno utjecu na slobodu izbora u obrazovanju. Dualna vlasnicka struktura u školstvu Hrvatske u funkciji je obrazovanja kao privatnog i javnog dobra (Lewin, 1987.) ukoliko nije narušeno nacelo javne kontrole obrazovanja. Prednosti razilicitih oblika privatizacije (koncesija, ugovornih odnosa sa neovisnim partnerima, vaucher-a i sl.) nalaze se u mogucnosti izbora roditelja ucenika sukladno njihovim vrijednostima i potrebama. Uz pretpostavke dovoljne informiranosti o mogucnostima izbora programskih sadrzaja, dostupnosti i materijalne potpore izdacima za školovanje, empirijska istrazivanja na temu izbora privatne škole (Erickson, 1986.; Becker, 1988. i dr.) dokazuju postojanje znacajnih razlika u percepciji vrijednosnih okvira privatnih škola u kojoj prevladavaju kvaliteta obrazovnog procesa, disciplina, velicina odjeljenja (koja dopušta individualni pristup uceniku) i primjerena unutarškolska struktura.

školstvo; obrazovanje; privatizacija; izbor; Hrvatska

nije evidentirano