hrvatski

Popravni ispit za HFP

Koliko god da je mišljenje hrvatske javnosti o cjelokupnom procesu privatizacije loše, iracionalno je bilo kakvo očekivanje nove, pravednije (re)privatizacije. Društveni osjećaj nepravde je u svaku sveobuhvatnu privatizaciju ukorijenjen po definiciji, a revizija pojedinačnih slučajeva može “retuširati” samo poneki djelić, ali ne i popraviti cijelu sliku. Iz takve perspektive čini se znatno važnije privatizaciju konačno privesti kraju i pogled hrvatskog društva od prošlosti generalno okrenuti prema budućnosti. Poduzeće čija je vlasnička struktura raspršena unutar sektora države gotovo je nemoguće prodati, jer i najzagriženiji kupac uglavnom odustaje u susretu s birokracijom i frustrirajućim pregovorima s nekoordiniranim partnerima. U tom smislu objedinjavanje portfelja HFP-a, HZMO-a (HMO-a) i DAB-a predstavlja dobru ideju i (prvi) korak u susret potencijalnom kupcu. Drugi korak s objedinjenim portfeljem države treba biti procjena vrijednosti imovine u portfelju. Najbrži (stoga možda i najbolji način) jest usklađivanje, odnosno izjednačenje s procjenom PIF-ova. Budući da je privatizacija zadatak HFP-a, "objedinjavanje" portfelja u HFP-u čini se logičnim potezom. Međutim, dosadašnja praksa potvrdila je HFP kao izrazito neprilagodljivu i često nesposobnu ustanovu. Specifične (ne)prilike u kojima se hrvatska država u ovom trenutku nalazi ne ostavljaju prostora za dugotrajna rješavanja problema. U interesu države i osobito poreznih obveznika jest da takva operacija bude u najvećoj mogućoj mjeri "bilančno neutralna". Ta se neutralnost održava jedino na način da se prihodima od prodane imovine neutraliziraju dugovi.

privatizacija; Hrvatska

nije evidentirano