hrvatski

Disko generacija : sociološka istraživanja noćne zabave mladih

U javnosti se često raspravlja o slabostima mladih, opadanju njihova kulturnog nivoa, o propasti nekih progresivnih subkultura i sl., iako neki autori u mladenačkim kulturama vide sofisticiran potrošački proizvod. Stoga su autorice Anči Leburić, Renata Relja i Tina Božić u svojoj empirijskoj studiji Disko generacija predstvaile, interpretirale i pokušale objasniti neke od rezultata socioloških istraživanja noćne zabave mladih. Autorice, smatraju da će mladi u Hrvatskoj iskazivati vlastitu kreativniju orijentiranost prema izgradnji civilnog društva i društva znanja, ako im odrasli budu otvarali prostore koje su prethodno rezervirali isključivo za sebe. Istraživačice su, naime, bile potaknute tezom da je nužno kulturu mladih prepustiti njima i omogućiti mladima da se pronalaze u svojoj zabavi, da budu kreativni, da teže za univerzalnim, da postaju altruističniji, velikodušniji, osjetljiviji, skromniji, brižniji, možda i nespokojniji, ali skloniji ljubavi, bez ograda i tabua. Jer, upravo se u noćnoj zabavi mladih se očituje sva ambivalentnost mladosti. U svojim društvenim manifestacijama zabava mladih neprestano se osuvremenjuje, pa se u njoj razvijaju novi glazbeni žanrovi (od rocka, jazza, preko punka do ravea i housea itd.). Prate ju i dinamiziraju također raznorazne socio-patološke pojave, kao npr. delinkvencija, ovisnosti, narko-kriminal i druge. Kako je diskoteka prostor posebnog senzibiliteta, određuje ga glazba, klupska prostorna intima, moda, ples i zvuk. Zato su sve to autorice i empirijski ispitivale u svojim trima istraživanjima. Utvrdile su da je noćna zabava mladih sastavni dio mladenačkih stilova života. Među prostornim određenjima (različitih vrsta klubova) diskoteke (različitog tipa i vrste) zauzimaju značajno mjesto. Zaključuju također kako disko kultura postaje sastavni dio mladenačkih kultura, odnosno tip mladenačke zabave i jedan od suvremenih oblika noćnih mladenačkih aktivnosti. U socijalnom smislu i svim drugim smislovima, inovacijski potencijali mladih su neiskorišteni ili se ne razvijaju. Tako uvjetovana društvena marginalizacija mladih preslikava se u njihovoj zabavi. U tom području oni ne uspijevaju lakše, jednostavnije i brže kreirati „ svoje“ prostore i stvarati vlastite osobnosti. To potvrđuju pasivne ekspresije njihove disko zabave, što također ilustriraju i komparacije većine istraživačkih rezultata u razdoblju od 1998. do 2006. godine. Dakle, mladi ni u zabavi ne razvijaju svoje posebne i specifične identitete. Prepušteni su sami sebi, ali to kao da nisu u stanju iskoristiti, osim možda u okvirima one svakodnevne zabave koja ih vezuje uz nove i razvijenije informacijske tehnologije, kao što su internet, računalne igre i sl. No, takvi vidovi zabave vraćaju ih opet u vlastite sobe. Ponovno ih (socijalno) izoliraju, usamljuju, i na neki način, otuđuju. Konačno, autorice svoje istraživačke zamisli i spoznaje usmjeravaju na poentiranje dostojanstva mladih i na pridavanje značaja njihovim iskustvima. Bavile su se diskotekama zato što su one tvornice novih oblika komunikacije, mjesta produkcije i simboličkih predstavljanja, zahvalan prostor iskazivanja kreativnosti, te interaktivnog preplitanja stilova i jezika. Istraživačice se nadaju kako će u budućem društvu znanja mladi u većoj mjeri biti kreatori svojih postupaka, odluka i načina (stilova) života u cijelosti. Pretpostavlju da će možda i njihova zabava onda biti dinamičnija, otvorenija i svestranija. Možda će i virtualnost mladenačkih svjetova kreirati individualniju, intimniju i privatniju zabavu mladih, koja će istovremeno paralelno graditi vlastitu interaktivnu društvenost. U takvu bi društvu mladi i njihova obrazovna snaga, moć i kompetencije imali relevantniju društvenu ulogu, a mladi bi još intenzivnije razvijali svoje kulturološke identitete.

mladi; sociološko istraživanje; mladenačke kulture; noćna zabava; diskoteka.

Na koricama knjige nalazi se CD na kojemu su prilozi sa tablicama i grafikonima