hrvatski

Plovanska crikva svetoga Apolinara. 150 godina dubašljanske župne crkve u Bogovićima (1857 - 2007)

Sjeverozapadni dio otoka Krka, koji je na morskoj strani omeđen dvama rtovima, Pelovom i Čufom, a u unutrašnjem dijelu otoka graniči s omišaljskim, dobrinjskim i poljičkim krajem te negdašnjim širim teritorijem grada Krka, od 15. se stoljeća u povijesnim izvorima naziva Dubašnica. Užom ili povijesnom Dubašnicom smatraju se Gorinja sela, Dolinja sela i Poganka. U skupinu pod nazivom Gorinja sela ubrajaju se Kremenići, Žgombići, Sv. Ivan, Sv. Anton, Strilčići i Sabljići ; Dolinja sela su Porat, Vantačići, Turčići, Zidarići, Milčetići, Bogovići, Radići i Malinska, dok Poganku sačinjavaju sela Milovčići, Hržići, Oštrobradići, Barušići i Ljutići. Iako se Dubašnica u pisanim izvorima prvi puta spominje u 15. stoljeću, to ipak ne znači da prije toga vremena to područje nije bilo naseljeno. Naime, u prapovijesno i antičko doba ovdje su zabilježeni tragovi života. Poznato je da je na tome prostoru prebivalo pleme Liburna od kojih su ostale sačuvane gradine i to jedna nedaleko Porta, a druga na rtu Čuf. U uvali Zaharija pronađeni su ostaci antičkoga stambenog objekta (villa rustica) koji svjedoči o ladanjskom životu u doba antike na ovome području. Srednjovjekovno je doba ostavilo puno više tragova i pisanih svjedočanstava o dubašljanskome području. Među onodobnim crkvenim dubašljanskim objektima posebno je mjesto zauzimala kapela sv. Apolinara. Iz nje je nastao srednjovjekovni benediktinski samostan sv. Apolinara u današnjem dubašljanskom polju te njemu pridružena crkva sv. Martina nedaleko Punte Pelove. Te se dvije građevine svrstavaju među najstarije crkvene objekte na ovome području, a iz spomenutog samostana kasnije će se razviti stara dubašljanska župna crkva. Od njih su do danas ostali sačuvani tek neznatni materijalni ostaci, a malobrojni su i povijesni izvori koji spominju te crkve ; tek deset isprava na latinskom jeziku od 1153. do 1300. godine. U razdoblju od 1451. do 1463. godine, voljom krčkog kneza Ivana VII. ml. Frankapana, na područje koje se danas smatra Dubašnicom, masovnije se naseljavaju s kopna Hrvati, odnosno u izvorima zabilježeni Murlaci/Morlaci. Ti su doseljenici bili izbjeglice pred Osmanlijama koje su zaprijetile velikom dijelu istočne i srednje Europe. Doseljenike je knez Ivan naseljavao kao svoje podanike na Krk da bi učvrstio vlast na otoku i ujedno povećao vlastite prihode. Novodoseljeno stanovništvo nastanilo se na širem području oko prvobitne crkve sv. Apolinara gdje se tada stvara središnje, a danas izumrlo selo Dubašnica. Crkva sv. Apolinara u dubašljanskom polju, prvotnom odredištu novih doseljenika, nakon što je potkraj 15. stoljeća postala župnom crkvom, dograđuje se i proširuje. Po jednom zapisu iz 1576. godine, crkva sv. Apolinara bila je nešto prije toga izgorjela. Godine 1618. crkvi se prigrađuje novi zvonik građen u retardiranim gotičkim oblicima. U selu Porat, nekadašnjoj mletačkoj luci za izvoz drva podiže se potkraj 15. i početkom 16. stoljeća samostan sv. Marije Magdalene franjevaca trećoredaca glagoljaša. Selo Dubašnica početkom je 19. stoljeća zbog malarije propalo, a njegovo se stanovništvo raselilo u obližnja pogodnija područja. Tako je Dubašnica danas u biti povijesno-teritorijalni pojam koji sjedinjuje dvadesetak pripadajućih sela. Prve zamisli o potrebi gradnje nove župne crkve javljaju se već potkraj 18. stoljeća, prvenstveno zbog trošnosti stare župne crkve sv. Apolinara koja se nalazila u danas nestalome selu Dubašnici, a temelji su bili još iz 12. stoljeća, kao i zbog malaričnosti terena oko nje. Nesložan se dubašljanski puk nije mogao dogovoriti o mjestu za gradnju nove crkve pa je obnovljena stara. Kada je 1834. godine zabranjeno bogoslužje u staroj župnoj crkvi, ponovno je aktualizirano pitanje gradnje nove. Napokon, 1854. godine započele su pripreme za početak gradnje nove župne crkve sv. Apolinara u Bogovićima. Dana 29. studenoga 1855. godine blagoslovljeni su temelji. Nakon provedenog natječaja, gradnja je crkve povjerena poduzetniku Adamu Glažaru iz Crikvenice. Završena je 1857, s tim da je većina grubih radova na njoj bila okončana još 1856. godine. Dimenzije crkve nakon obavljenih građevinskih radova iznosile su 32 metra u dužinu, 20 metara u širinu i 18 metara u visinu. Građevina koja se nalazila na mjestu njezine gradnje, trolistna barokna kapela Majke Božje Karmelske (sagradila ju je bogata dubašljanska obitelj Bogović 1644. godine), postala je svetištem nove crkve. Crkva ima tri oltara. Barokni oltar Gospe Karmelske (1644) nalazi se na sjevernoj strani, a tamo je prenesen iz obližnje istoimene kapele. Za nju su također naručeni posrebrni procesijski križ i dva svijećnjaka, minuciozna dizajna i vješte izrade, koji se danas nalaze u župnoj crkvi, a datirani su 1780. godine. U južnoj je kapeli barokni oltar Gospe od ružarija (1709), dovezen iz stare župne crkve. Nekoliko spomenika glagoljaške baštine rušenjem stare župne crkve sv. Apolinara svoj je novi smještaj pronašlo u novoj župnoj crkvi, ali prvenstveno kao građevni materijal za njezinu gradnju. Veliki, mramorni glavni oltar također je iz baroknog razdoblja ; izvorno se nalazio u staroj crkvi sv. Apolinara. Njime prevladava oltarna pala iz 1867. godine bečkog slikara W. Schöffmanna. Prikazuje Bogorodicu sa svecima i sv. Apolinarom. Istodobno se uz crkvu gradio i zvonik visine 28 metara ; sagrađen je 1856. godine, zidali su ga majstori iz Grižana. Crkvu je 3. svibnja 1857. godine posvetio krčki biskup Ivan Josip Vitezić. Idućih desetljeća uređivana je njezina unutrašnjost jer je crkva u početku bila dovršena samo za prijeko potrebno funkcioniranje. Godine 1904. sagrađena je nova sakristija ; stara se do tog vremena nalazila iza glavnog oltara. U unutrašnje, bočne niše crkve, 1906. godine postavljeni su kipovi Presvetog Srca Isusova i sv. Nikole. Na Božić te godine prvi su put zasvirale orgulje. Godine 1912. Ivan Volarić (1873 - 1948) iz Vrbnika oslikao je dekoraciju svodova i pet zidnih slika u lunetama pod svodovima. Godine 1972. preuređeno je svetište te postavljen novi oltar prema puku po nacrtu Mladena Fučića. Iduće je godine postavljen novi kameni ambon, rad akademskih kipara Josipa Poljana i Ante Despota, na kojemu su u niskome reljefu isklesani simboli evanđelista. Nakon obnove fasade, 1988. su godine u niše na pročelju crkve postavljeni kipovi Gospe Karmelske i sv. Apolinara. Uz župnu crkvu vezani su brojni narodni običaji pa su tako 1988/1989. održani i posljednji Dubašljanski kolejani. U godini Velikoga jubileja (2000) pokraj crkve postavljen je veliki križ. Godine 2002. ponovno su popravljene orgulje, a 2004. pjevalište. Godine 2006. dubašljanska je župna crkva sv. Apolinara u Bogovićima zasjala novim sjajem: temeljito je preuređena i očišćena, a nabavljeni su i novi vitraji. Tako je obnovljena dočekala 2007. godinu i veliku proslavu svoje već stoljeće i pol duge postojanosti i prisutnosti među dubašljanskim vjernicima.

Dubašnica ; župna crkva sv. Apolinara ; Bogovići ; otok Krk

nije evidentirano