hrvatski

Kapitalizam i socijalna integracija

Kada je krajem 2000. godine skupina znanstvenika Instituta Ivo Pilar pokrenula znanstvene susrete pod općim nazivom Annales Pilar, nismo ni sanjali da ćemo ove godine već deveti put u okviru njih analizirati neku od ključnih tema hrvatskoga razvitka. Pa ipak, to se događa – nadamo se – i ovaj put. Ovogodišnja konferencija, pod naslovom Hrvatski kapitalizam i socijalna integracija, imala je svrhu da, iz kuta različitih društvenih znanosti, opiše, analizira i promisli društvene, ekonomske, političke i socijalne učinke hrvatskoga kapitalizma u posljednjih petnaestak godina i njihov utjecaj na procese (dez)integracije u hrvatskome društvu. Naša je ključna pretpostavka da se razvoj kapitalizma u jednom tradicionalnom društvu kao što je hrvatsko (uza sve dodatno naslijeđe socijalističke ‘ polumodernizacije’ ), susreće s brojnim zaprekama političke, ekonomske ali i vrijednosne naravi. Kako kapitalizma u zapadnoeuropskome kulturnom krugu nema bez dodatne legitimacije i zaštite privatnog vlasništva i promjene određenih kolektivnih uvjerenja o odnosima rada i kapitala, postavljaju se brojna pitanja. Primjerice, kako se privatno vlasništvo/poduzetništvo, ekonomski učinak, legitimacija i društvena integracija su-odnose u hrvatskome društvu? Treba li, i tko, preuzeti odgovornost za ekonomski učinak i društvenu integraciju? U kojoj su mjeri iskustva ‘ hrvatskoga kapitalizma’ specifična i lokalna, a u kojoj mjeri ponavljaju neke razvojne i dezintegracijske uzorke prisutne i u nekim drugim, povijesno sličnim, postsocijalističkim europskim zemljama? Radovi koje ‘ susrećemo’ u ovoj knjizi, prethodno naznačeni u tezama na našoj konferenciji, barem će djelomično odgovoriti, vjerujemo, na postavljena pitanja. Nadamo se da će ona istodobno zacrtati i neke buduće rasprave vezane uz našu temu, od kojih bi društvo kao cjelina, ali i ključni ekonomski i politički razvojni sudionici, mogli imati dugoročnu korist. U prvome od njih (u poglavlju Kapitalizam jednine ili množine) János M. Kovács dotiče se, temeljem sagledavanja europske situacije i brojne literature o novijem razvoju kapitalizma, pitanja postoje li u stvarnosti samo konkretni, pojedinačni kapitalizmi ili pak kapitalizam općega tipa (američki, europski)? Ako postoje, razlikuju li se ti kapitalizmi bitno? Ako se razlikuju, kako to znamo? Razlikuju li se također značajno od drugih tipova kapitalizma na Zapadu? Međutim, ako još uvijek ne postoji takvo nešto kao što su estonski, hrvatski ili rumunjski kapitalizam, hoće li se ti „ pojavljujući” , „ prijelazni” , „ hibridni” režimi pretvoriti u „ potpune” tipove u predvidivoj budućnosti? Ako hoće, kako ćemo mjeriti tu ’ potpunost’ s obzirom na mnoštvo stvarnih i idealnih tipova kapitalizama na „ Zapadu” i „ Jugu” ? Tragajući za odgovorima na ova i druga pitanja i nudeći na kraju i šest ključnih istraživačkih hipoteza, ovaj autor zaključuje svoju raspravu tezom da će istraživačka samosvijest istražiti načine prilagodbe potonjeg pristupa modernoj povijesti Istočne Europe, pritom ne sugerirajući jednu sveobuhvatnu tipologiju kapitalizama nakon komunizma. I. Altaras Penda u svom optimistički intoniranom prilogu polazi od teze da je temeljni izvor vrijednosnih sudova o kapitalu u pravilu proizvod našeg (ne)snalaženja u svakodnevnim životnim situacijama. Po njemu, utjecaj kapitala vidljiv je u gotovo svim sferama života, a razumijevanje njegovih temeljnih kategorija, kao što su rad, nadnice, vrijednosni sustavi, obitelj, moć, institucije, ljudska snaga, poduzetništvo i brojne druge, dovodi nas do kvalitetnijeg snalaženja u odabirima koje svakodnevno donosimo. Time izravno utječemo i na naše shvaćanje kapitala: umjesto da smo njegovi oponenti ili zagovaratelji, mi postajemo osobe koje razumiju procese oko sebe te tako možemo odabrati koji oblik ponašanja nam je najprihvatljiviji. U trećemu radu ovoga poglavlja C. Beck ističe da je putem formuliranja objektivnih etičkih normi moguće utemeljiti etičko vrednovanje organizacija u nekom socijalnom sustavu i sustavu tržišnoga gospodarstva. Prije svega, po njemu, potrebno je formulirati temeljne etičke uvjete. U tome važnu ulogu igraju filozofija Maxa Schelera i Emmenuela Lévinasa kao i katolička socijalna etika i kršćanska filozofija. Unesene u etičko-hermeneutička razmišljanja, one razvijaju svoju normativnu nosivost, koja vodi konkretnom organizacijskom poslovanju i etičkom potvrđivanju. U drugom poglavlju (Razvoj i praksa kapitalizma u Hrvatskoj) nalazimo nekoliko socioloških radova domaćih autora koji tematiziraju lokalnu kapitalističku praksu na temelju empirijskog materijala iz različitih izvora. U radu o Carlsbergovu preuzimanju jedne hrvatske pivovare D. Topolčić traga za novim paradigmama poslovanja, koje pojedinim domaćim poduzećima nameće internacionalizacija poslovanja, odnosno njihov ulazak u sustave multinacionalnih poduzeća. U središtu njegove analize nalaze se naracije menadžera radi razumijevanja njihovih iskustava u kompaniji nakon preuzimanja od stranih investitora. Procesu restrukturiranja tvrtke i promjenama koje su ga pratile pristupilo se iz perspektive susreta kultura “ Istoka” i “ Zapada” u području ekonomije. Kompanija-roditelj velika je multinacionalna kompanija, tako da ne iznenađuje ishod susreta. Naime, prema autoru, trenutačni ishod amalgamizacije domaće i strane poslovne prakse specifičan je kulturni hibrid vrlo blizak jednom polu kontinuuma: “ pobjeda-Zapada-i-poraz Istoka” . Izbjegavajući dramatične promjene i iznenadne šokove, u objema komponentama organizacije – tehničkoj i socijalnoj – uspješno je uveden Carlsbergov način poslovanja. Čini se da je u novoj organizaciji poslovanja zaživjela i nova paradigma: “ Uvijek možemo biti učinkovitiji, a profit uvijek može biti viši” ! N. Petrović kroz svoju studiju slučaja prati razvoj Agrokora, pri tome se pomažući prije svega analitičkim kategorijama političkoga kapitalizma i ekonomskog liberalizma. U analizi Agrokorove prezentacije poseban je naglasak usmjeren na legitimaciju poduzetništva, jer su krupni poduzetnici kroz proces privatizacije i “ tajkunizacije” postali jedna od najnepopularnijih društvenih skupina u Hrvatskoj. Velik broj zaposlenih i njihov stalan porast, dobri odnosi s vodećim sindikatima, medijsko ograničavanje “ isticanja potrošnje” predsjednika koncerna, transformacija koncerna u jedan od rijetkih “ naših regionalnih igrača” učinili su Agrokor u hrvatskoj javnosti pozitivnim primjerom krupnog poduzetništva. Ipak, postavlja se pitanje kako Agrokorov modernizacijski potencijal utječe na modernizacijski potencijal ostalih konkurentskih tvrtki, tj. smanjuje li ga otežavajući tržišno natjecanje. Socijalno naličje ‘ hrvatskoga kapitalizma’ u svojoj analizi relativne deprivacije posebno istražuju S. Rihtar i V. Lamza Posavec. Po njima, teorija relativne deprivacije i u našem se kontekstu (pojava socijalnog raslojavanja zbog rata i privatizacije devedesetih godina prošloga stoljeća) potvrdila kao univerzalno primjenjivo analitičko oruđe pri bavljenju problematikom ovakve vrste. Socijalna percepcija i usporedbe, a potom i legitimizacijsko i atribucijsko rezoniranje, ulogu kojeg teorija naglašuje, važan su posredujući proces između objektivnog materijalnog statusa i subjektivnih (i afektivnih i politički relevantnih) reakcija. Njihova analiza otkriva kako se u posljednje vrijeme teorija relativne deprivacije povezuje s atribucijskom teorijom i teorijom socijalnog identiteta, slijedeći pri tome jednostavan argument prema kojemu, pri međugrupnim usporedbama, bitnu ulogu igra i subjektivna važnost pripadanja određenim skupinama. G. Sabol se u svojem radu osvrće na proces uvođenja informacijsko-komunikacijske tehnologije u europska poduzeća te na pouke toga procesa za Hrvatsku. Projekt eEurope Europske Unije temelji se na pretpostavci da je informacijska i komunikacijska tehnologija (IKT) nužna za budući ekonomski rast, stvaranje novih radnih mjesta i poboljšanje životnih uvjeta. Akcijskim planom za 2002. godinu, IKT (a posebno internet) postaje i europski politički prioritet, a u Akcijskom planu za 2005. suzuje se fokus i naglasak stavlja na učinkovito pristupanje tehnologijama, učinkovitom korištenju i širokoj dostupnosti Interneta. Hrvatska će, postane li uskoro članicom Europske Unije, biti obvezna prihvatiti europske standarde na području IKT-a. U radu se stoga posebno istražuju relevantna socijalna (dobna, obrazovna) i ekonomska obilježja hrvatskih malih i srednjih poduzeća te proces prihvaćanja i primjene IKT-a u njima. U posljednjem radu ovoga poglavlja M. Vitez, B. Andrlić i M. Mezak Stastny, vodeći se idejom da autori mogu svojoj sredini ponuditi i određene ideje na tragu razvojno važnih „ intelektualnih tehnologija” , u svojem radu nude poseban model društvenog marketinga za razvoj Požeško-slavonske županije. Oni smatraju da se u našim okolnostima društvena odgovornost može promatrati na više hijerarhijskih razina (kao što su svjetski poredak, državni poredak, regionalne i lokalne zajednice, organizacije i pojedinci). Posljedično, uvođenje tehnika društvenog marketinga u jedinice regionalne (područne) samouprave mora poštivati čimbenike mikro- i makrookruženja. S tom nakanom autori su proveli istraživanje radi kreiranja SWOT analize Požeško-slavonske županije kao ishodišne točke plana društvenog marketinga te dali prijedlog kako bi se ovaj mogao primijeniti u lokalnim društvenim i gospodarskim prilikama. Dopustimo si na kraju još nešto – malu zahvalu najradišnijima u ovom (konferencijsko-izdavačkom) pothvatu. Tema ove konferencije izravan je proizvod rada istraživačkog tima koji realizira projekt Nove ekonomske elite, institucije i prostorna ovisnost strategija razvitka, koji financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Isto tako, valja reći da ovih radova ne bi bilo bez velike predanosti nekoliko članova Programskog i organizacijskog odbora međunarodne konferencije Hrvatski kapitalizam i socijalna integracija (posebno rada I. Mijić i Lj. Dobrovšak, zaposlenih u Institutu Ivo Pilar). Ovom prilikom zahvaljujem se autorima i svima drugima koji su pomogli i ostvarili ovaj projekt. Posebno se zahvaljujem Zakladi Konrada Adenauera iz Zagreba, koja je u Institutu Ivo Pilar prepoznala pouzdanog partnera za izvedbu projekata ovog tipa. U Zagrebu, lipanj 2008. Drago Čengić

Kapitalizam; socijalna integracija; Hrvatska

nije evidentirano