hrvatski

Suvremeni ekološki i klinički aspekti senzibilizacije na grinje

Grinje su najčešći i najrasprostranjeniji izvor alergena unutarnjih prostora. Senzibilizacija na grinje je u značajnom porastu u svijetu i smatra se nezavisnim rizičnim čimbenikom za nastanak bronhalne astme. Senzibilizaciju u ljudi izaziva više vrsti grinja, a najčešće su : Dermatophagoides, Euroglyphus, Lepidoglyphus, Acarus, Tyrophagus, Glycyphagus i Blomia. Rasprostranjenost i dominacija pojedinih vrsta grinja varira obzirom na zemljopisni položaj i uvjete potrebne za njihov rast i razmnožavanje. Smatra se da je senzibilizacija na grinje posljedica alergijske reakcije I tipa po Coombsu i Gellu, tj. da je posredovana IgE protutijelima. Ciljni organi su respiratorna sluznica, konjuktiva, koža te gastrointestinalna sluznica. Najčešći klinički entiteti koji se javljaju u senzibiliziranih osoba su rinitis, konjuktivitis, bronhalna astma, atopijski dermatitis, kontaktni dermatitis i urtikarija. Kontrola izloženosti prašinskim grinjama provodi se brojanjem grinja u uzorcima prašine iz unutarnjih prostora i mikroskopskom identifikacijom vrste grinje. Preventivne mjere za nastanak senzibilizacije temelje se na ekološkoj kontroli grinja, a usmjerene su ili na sprječavanje nastanka senzibilizacije u eksponiranih osoba (primarna prevencija) ili na sprječavanje nastanka i smanjenja simptoma u senzibiliziranih osoba (sekundarna prevencija). Suvremeno liječenje bolesti uvjetovanih senzibilizacijom na grinje usmjereno je na pronalaženje novih mogućnosti mijenjanja imunosnog odgovora.

prašinske grinje; senzibilizacija; IgE; astma; prevencija

nije evidentirano