hrvatski

Trsatska čitaonica od početka do 1918.

Knjiga govori o trsatskoj čitaonici smještenoj na brdu lijeve obale utoka potoka Rječina u Riječki zaljev Jadranskoga mora, na sjeverozapadnoj hrvatskoj obali. Jedna je u nizu čitaoničkih društava ondašnjega Kvarnerskog primorja, koja je djelovala po već ustaljenome obrascu još iz hrvatskoga narodno-preporodnog razdoblja u prvoj polovici XIX. stoljeća. Osnivanju i djelovanju tih kulturnih i prosvjetnih društava preporodni je pokret ovoga područja davao veliko značenje, a istodobno su bile i prve nacionalno-političke institucije. Zbog pojašnjavanja političkih prilika na kvarnerskome području, veća je pažnja posvećena i njegovu centru – tadašnjoj Rijeci, koja se nalazila pod stalnim pritiskom anacionalnih mađarsko-mađaronskih i talijansko-talijanaških tankih, ali moćnih struktura, dok se većinsko, podčinjeno hrvatsko stanovništvo trudilo obraniti njezin hrvatski karakter. Sudbina Rijeke, koja je poprimala mađarsko-talijanski karakter, imala je odjeka i u susjednim područjima, a time i na Trsatu. Ono je napose postalo prepoznatljivo po velebnome prkos zdanju čitaoničkoga Doma na vrhu kanjona, jasno vidljivoga sa susjedne obale Rječine. Glavni cilj mađarsko-mađaronske politike u razdoblju preformuliranja Monarhije u Austro-Ugarsku (1867.), bio je staviti tadašnju Rijeku pod neposrednu upravu Budimpešte, pa je zato iskoristila tešku socijalnu situaciju hrvatskoga stanovništva njezina zaleđa, nastojeći nerealnim obećanjima pridobiti njihovu podršku za svoje planove. Reakcija navedena stanovništva, kao i neoapsolutizam 50-ih godina, odgodili su utemeljenje čitaonica i na navedenu području. Konkretni koraci oko osnivanja Čitaonice na Trsatu započinju 1876. godine, u vrijeme dok je tamo – nakon raspada prekorječinskoga Bakarskog municipija – bilo sjedište općine. No, uslijedilo je razdoblje desetgodišnjega zatišja, a razlog tome je, pretpostavljamo, premještanje sjedišta općine u podnožje Trsata 1877. godine, u naselje u nastajanju – Sušak, čiji intenzivan razvoj podupiru Mađari. Novo sjedište, zbog toga, nije materijalno podupiralo čitaoničko djelovanje, što je vjerojatno utjecalo na njezino kasnije osnivanje. I ova je Čitaonica, kao i ostale, svojim članovima omogućavala čitanje novina, časopisa, knjiga, a time i praćenje zbivanja u zavičaju, domovini i svijetu, ali i razvijanje te održavanje nacionalne svijesti u ovome području Kvarnerskoga primorja u sudaru s mađarsko-mađaronskom i talijansko-talijanaškom nasilnom politikom. Ona je središte organizacije raznih oblika prosvjetnog i kulturnog života, sastajališta istomišljenika, mjesta dogovora o političkim akcijama, stjecišta ljudi i ideja, pokretač raznih oblika društvenog života i uporišta hrabrih branitelja jezičnoga i kulturnoga identiteta Hrvata. U okviru trsatske Čitaonice organizirana su predavanja različitoga aspekta prosvjećivanja, primjerice, gospodarskoga i zdravstvenog, tu su i recitatorske, dramske, koncertne i druge priredbe. Organizirana su gostovanja, susreti s uglednim osobama, obilježavanje značajnih godišnjica i akcija humanoga karaktera. Kako su Trsaćani imali veoma izraženu, živu hrvatsku rodoljubnu svijest, obilježavali su i otrgnuli zaboravu različite važne godišnjice ovoga prostora kao i općenito iz hrvatske povijesti. Slične manifestacije na Trsatu zbivale su se i prije no što je postojao institucionalan okvir za takvu i sličnu djelatnost – Čitaonica. Sve to bilo je otporom stalno prisutnoj opasnosti sa zapadne obale Rječine te bečkoga i peštanskog prostora sa sjevera. Usto, hrvatske strukture okupljene oko Čitaonice, iz južne, također primorske (dalmatinske) Hrvatske, na Trsat dovode mladoga i ambicioznog novinara i političara Frana Supila, koji u počecima XX. st. hrabro pokreće u samoj Rijeci moderno novinsko glasilo, koje postaje poznato i u europskim razmjerima. Trsatski nam primjer pokazuje kako se pod okriljem čitaonica osnivaju i vlastite glazbene skupine – pjevački zborovi, ponegdje skupine limene glazbe te kazališne i dramske skupine, čiji je rad bio jedan od najizrazitijih oblika djelovanja, zbog angažiranja amatera entuzijasta, izvođenja djela jednostavne radnje i strukture na domaćemu, čakavskom hrvatskom jeziku, s moralnim i političkim porukama, koje edukativno djeluju na publiku, budeći kritičnost prema svim negativnim društvenim pojavama, kao i stvaranju preporodne atmosfere. Potiču se i drugi oblici okupljanja, poput plesova, izleta, pokladnih svečanosti, dočeka Nove godine, tombola, narodnoga veselja, a njeguju se i pučki običaji, poput maskirnih karnevala. Također, velebno zdanje Doma pružalo je prostor djelovanja i nekim drugim društvima, koja nisu osnovana u okviru Čitaonice.

Čitaonica; Trsat; Sušak

nije evidentirano