engleski

Radiology in implant dentistry

Radiološki postupci neophodni su u svim fazama implanto-protetske rehabilitacije: pri planiranju, praćenju uspješnosti osteointegracije tepovremene provjere terapijske uspješnosti završenog implanto-protetskog liječenja. Većina konvencionalnih dentalnih radioloških tehnika ima primjenu u implantologiji. Odabir vrste snimanja ovisi o vrsti bezubosti, indikacijama, ciljanoj informaciji koju želimo dobiti, dostupnosti radiološkog postupka, dozi zračenja te ukupnom trošku za bolesnika. Informirani pristanak bolesnika, detaljno vođen kirurški protokol i preostala dokumentacija, potkrijepljena odgovarajućim brojem potrebnih radioloških snimaka, pridonijet će konačnom uspjehu rehabilitacije i povećati sigurnost terapeuta od provođenja mogućih sudskih postupaka ukoliko izostane konačni uspjeh u liječenju. Sve više se govori o štetnom zračenju kojem su bolesnici izloženi prilikom radiološkog snimanja. Pri odabiru vrste snimanja treba se voditi kliničkim pregledom, kako bi se dobilo što više podataka koji usmjeravaju k ciljanoj radiološkoj tehnici uz minimalno izlaganje zračenju. O tomesvaki bolesnik mora biti informiran te mora dati svoj pisani pristanak, posebno na dodatne radiološke postupke. Postoji više načina mjerenja zračenja, a najviše se koriste dvije vrste doza: doza ekspozicije (ulazna površinska izloženost) čije se vrijednosti izražavaju u Grayima (Gy), te efektivna doza radijacije kod koje se rabi jedinica Sievert (Sv). Efektivne doze radijacije su između 4 i 16 μ Sv kod ortopanskih snimki, te od 33 do 150 μ Sv kada se pojedinačno snima svaki zub u usnoj šupljini. Efektivne doze primljene kod CT-a s konusnim snopom rentgenskih zraka (CT cone-beam) znatno su različite, a ovise o opremi koja se koristi, no općenito su veće nego kod ortopanskih snimki, a manje nego kod multidetektorskih CT-a.

dental implant, periapical radiography , panoramic radiography, computed tomography

nije evidentirano