hrvatski

Zdravi ili truli plodovi: Je li Napretkov ekumenizam imao smisla u (be)smislu rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995)?

HKD &laquo ; Napredak&raquo ; , sa svojim sjedištem u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, i s mnogobrojnim podružnicama po Bosni i Hercegovini, u Republici Hrvatskoj i u svijetu našlo se u nedavnom ratu u Bosni i Hercegovini u središtu pozornosti kako bosansko-hercegovačke, hrvatske, europske tako i svjetske javnosti. Razlog: Napretkov dijaloški ekumanizam u vrijeme najžešćih međusobnih sukoba Hrvata, Srba i Bošnjaka koji je zbog gotovo potpuno nacionalno-konfesionalne identifikacije veoma često poprimao značajke vjerskoga rata. Svojim pristupom malom, običnom čovjeku, bez obzira na vjerske, nacionalne, svjetonazorske i kulturne predznake, Napredak je uspio dati puni doprinos završetku rata kao i izgradnji suvremenoga bosanskohercegovačkoga društva i moderne europske multinacionalne i multikonfesionalne države u kojoj će svi njezini građani i narodi moći ostvariti punu ravnopravnost na svim razinama njegova života. Takvim je svojim djelovanjem uspio osigurati Hrvatima u Sarajevu, ali u cijeloj Bosni i Hercegovini, mogućnost da mogu, bez obzira na pojedinačne probleme, uzdignuta čela koračati svojom domovinom. Uspio im je vratiti izgubljeno povjerenje u same sebe. Osim toga, uspio im je svojim djelovanjem pokazati i uvjeriti ih kako je Bosna i Hercegovina i njihova domovina, za koju su im mnogi kazali da je tuđa i da oni u njoj nemaju što tražiti. Ovaj je rad pokušao istaknuti kako se Napretkovo dijaloško ekumensko djelovanje tijekom prošloga rata u BiH usprkos mnogim prigovorima dežurnih hrvatskih 'nacionalnih i vjerskih veličina' - da se naime Napredak premalo brinuo za nacionalne i vjerske vrednote hrvatskoga naroda, te da se svojim odnosom prema muslimanima i pravoslavcima, agnosticima, bivšim komunjarama i ateistima, više priklanjao globlističkim težnjama zapadnjačkoga, anacionalnoga i dekristijaniziranoga svijeta negoli onim 'pravim' interesima hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini u vrijeme najveće agresije na njega u novijoj povijesti – pokazalo, a što će u budućnosti biti još očitije, kao veoma plodonosno djelovanje, kao djelovanje koje je urodilo potpuno zdravim, a ne trulim plodovima. Osim toga, što nije uopće nevažno naglasiti, Napretkovo se djelovanje u cijelosti odvijalo prema odredbama dokumenata Drugoga vatikanskog (ekumenskog) sabora. Na taj je način Napredak postao stjegonoša novih obzora unutarcrkvenoga razgovora i međureligijskoga dijaloga, ne samo u okviru Katoličke crkve u Bosni i Hercegovine, već u okviru Katoličke crkve u Hrvata općenito, kao i Katoličke crkve uopće.

HKD Napredak, Bosna i Hercegovina, rat u BiH, ekumenizam, međureligijski dijalog

nije evidentirano