hrvatski

Metodologija prostorne valorizacije turističkih privlačnosti

Fenomen turističkih privlačnosti, temeljni turistički resurs koji se sastoji od turističkih atraktivnosti (potencijalne turističke atrakcije) i turističkih atrakcija (realne turističke atrakcije), premalo je istraživan u Hrvatskoj i u svijetu s obzirom na njegovu ključnu ulogu u stvaranju turističkog proizvoda i općenito za razvitak turizma u svakoj turističkoj destinaciji. Zbog toga izrada odgovarajuće metodologije prostorne valorizacije turističkih privlačnosti ujedno predstavlja doprinos racionalnom korištenju i zaštiti ovog nacionalnog dobra. Ključni doprinos disertacije stvaranju te metodologije odnosi se na uobličavanje osnovne funkcionalne podjele turističkih atraktivnosti i atrakcija. Preostale doprinose predstavljaju izvorna valorizacija (razvojna i marketinška) turističkih atraktivnosti i atrakcija te uobličavanje sustava atrakcijske dokumentacije (katastar i atlas). Na kraju, posebnim doprinosom disertacije smatra se model planiranja korištenja turističke atrakcijske osnove, osobito njegov završni dio, atrakcijska sinteza i koncept turističke prostorne organizacije. U ovom radu potvrđena je uvodna teza da je uz pomoć održivog razvitka turizma mogućerazličita prirodna i kulturna dobra, koja imaju svojstva turističkih atraktivnosti i atrakcija, konvertirati (pretvoriti) u gospodarska dobra, bez njihovog oštećenja i bitnih promjena. Na taj način održivi razvitak turizma može pridonijeti unapređenju gospodarstva i zaštiti prostora. Da bi se to ostvarilo, iscrpno je analiziran fenomen turističkih atraktivnosti i atrakcija kao temeljni turistički resurs. Time je postignut postavljeni cilj disertacije da sa svoje strane dade znanstveni i stručni doprinos identificiranju, evidentiranju, valorizaciji i sistematizaciji podataka o turističkim atraktivnostima i atrakcijama, kao preduvjet za njihovo optimalno korištenje u turizmu i djelotvorniju zaštitu od uništenja, degradacije i neracionalnog gospodarenja. U teorijskom okviru disertacije pregledno su predstavljeni suvremeni pogledi na fenomen turizma i fenomen prostora, kao i na njihove vrlo osjetljive međuodnose. Prije svega, data je definicija turizma na osnovi dokumenata Ujedinjenih naroda (UN) i Svjetske turističke organizacije (WTO) iz koje se jasno razaznaje i onaj dio turizma (poslovna, obrazovna, lječilišna, tranzitna i slična putovanja) koji se ne zasniva samo na dokoličarskim aktivnostima. Najavljeni su i novi trendovi u turizmu, osobito era "novog" turizma koja je započela osamdesetih godina 20. stoljeća. Provedeno je dosljedno izdvajanje turističkih atraktivnosti i atrakcija kao temeljnog turističkog resursa, tj. "sirovine" turističkog gospodarstva od ostalih turističkih resursa. Utvrđeno je funkcionalno jedinstvo između turističkih atraktivnosti i atrakcija, s jedne strane, i turističkih motiva i aktivnosti te vrsta turizma, s druge strane. Značajke međuodnosa turizma i prostora poglavito ovise o općim značajkama razvitka turizma, pa se povijesno mogu svesti na tri prepoznatljiva razdoblja: "paleoturizam", "masovni" turizam i "novi" turizam. Turistička destinacija (širi funkcionalni prostor turističkog mjesta) nova je turistička prostorna jedinica koja osobito dobiva na važnosti s razvitkom "novog" turizma i, na određeni način, upotpunjuje sustav turističkih regija i primarnog turističkog prostora. Dva bitno nova pristupa zaštiti okoliša i racionalnoj uporabi prostora koji su u posljednjih desetak godina našli mjesto u politikama razvoja gotovo svih zemalja svijeta: "održivi razvoj (turizma)" i "prihvatni kapacitet prostora (carrying capacity)" u velikom su suglasju sa zaštitom i racionalnim korištenjem turističkih atraktivnosti i atrakcija te filozofijom "novog" turizma. U središnjem dijelu disertacije, posvećenom turističkim atraktivnostima i atrakcijama, određeno je njihovo temeljno značenje, prema kojem one predstavljaju temeljni turistički resurs svake turističke destinacije koji određuje i uvjetuje njenu turističku ponudu te razvoj turizma uopće. Njihova suština određena je turističkim potrebama, motivima i aktivnostima. Sve turističke atraktivnosti i atrakcije snažno su prostorno obilježene, bez obzira da li su same dio prostora ili je njihova pojavnost strogo prostorno određena. Razvitak "novog" turizma, na tragu "održivog razvoja", ovisi i o cjelovitoj identifikaciji, valorizaciji i zaštiti turističke atrakcijske osnove, u postojećoj ili potencijalnoj turističkoj destinaciji. U ključnom odjeljku ovog dijela disertacije prikazana je tabela Osnovna funkcionalna podjela turističkih atraktivnosti i atrakcija kako slijedi: (1) Geološke značajke prostora ; (2) Klima ; (3) Voda ; (4) Biljni svijet ; (5) Životinjski svijet ; (6) Prirodna baština ; (7) Kulturno-povijesna baština ; (8) Kultune i vjerske ustanove ; (9) Sportsko-rekreacijske građevine i tereni ; (10) Turističke staze, putevi, ceste ; (11) Prirodna lječilišta ; (12) Manifestacije ; (13) Znameniti ljudi i događaji ; (14) Kultura života i rada ; (15) Atrakcije zbog atrakcija ; (16) Turističke paraatrakcije (privlačnosti slične atrakcijama). Za razvojnu valorizaciju turističkih atraktivnosti i atrakcija, osim funkcionalne podjele, potrebno je analizirati i druge podatke o temeljnom turističkom resursu, kao primjerice njihovu kategoriju, sezonalnost, boravišno-posjetničke značajke, prihvatni kapacitet i slično. Marketinška valorizacija turističkih atraktivnosti i atrakcija odnosi se samo na turistički "dostupne" atrakcije, pa je utvrđeno i što je to turistička dostupnost atrakcije (fizička i javna dostupnost, informacijski punkt, promidžbeni materijali) te stupanj njezina korištenja. Za racionalno korištenje i zaštitu turističkih atraktivnosti i atrakcija potrebno je ustrojti sustav vođenja podataka - katastar i atlas turističkih atraktivnosti i atrakcija. Osim toga, grafički aspekt prikazivanja turističke atrakcijske osnove od posebne je važnosti. Završnu manipulaciju turističkim privlačnostima, u okviru planiranja turističkog razvitka, predstavlja izrada atrakcijske sinteze i koncepta turističke prostorne organizacije. Za te je potrebe razrađen model planiranja korištenja turističke atrakcijske osnove u okviru kojeg se ističe grafički prikaz koncepta turističke prostorne organizacije korištenja atrakcijske osnove, kao metodološka novina u razvojnim planovima turizma. Na kraju je utvrđeno da, po prirodi stvari, turističko gospodarstvo mora turističke atraktivnosti i atrakcije dijeliti s drugim djelatnostima. Turističko gospodarstvo je pri tome u nepovoljnijem položaju prema drugim djelatnostima jer nema svog posebnog zakona koji bi štitio njegov temeljni resurs. Šesnaest tabela, koje sadrži Detaljna podjela turističkih atraktivnosti i atrakcija u završnom dijelu disertacije, potvrđuju ispravnost ključne osnovne funkcionalne podjele turističkih atraktivnosti i atrakcija. Osim toga, te tabele istodobno mogu u primjeni poslužiti kao "ček" liste za stručnu uporabu. Kao prilozi za detaljnu sistematizaciju 16 vrsta turističkih atraktivnosti i atrakcija ove tabele predstavljaju otvoreni sustav koji se može trajno dopunjavati i dograđivati. Osam primjera grafičkih prikaza koncepata turističke prostorne organizacije i glosar, u prilogu disertacije, potvrđuju i objašnjavaju pojedine rezultate istraživanja provedenih u okviru izrade disertacije.

turizam; turističke atrakcije; turističke atraktivnosti; turistički prostor; turistička destinacija; Hrvatska

nije evidentirano