hrvatski

Civilna izvanredna stanja i krizno upravljanje

Na općoj razini, izvanredno stanje podrazumijeva određenu opasnost na koju javna vlast Ustavom ima ovlast i dužna je reagirati primjenom izvanrednih mjera. U takvo stanje ubraja se cijeli niz nepredviđenih teških vanjskih ili unutrašnjih opasnosti ili situacija, kao što su nužnost obrane od vanjskog neprijatelja, pobuna, neredi, terorizam, velike prirodne katastrofe, ekološki akcidenti, tehničko – tehnološke nesreće i sl.t. Nedavni događaji u relativno kratkom periodu na domaćem i svjetskom planu, ponovo su aktualizirali temu o izvanrednim stanjima. Od globalne krize prouzrokovane manipulacijama cijenama nafte, preko organiziranih kriminalističkih akcija, različitih oblika terorizma koje rezultiraju fatalnim posljedicama, preko globalne financijske krize koja prijeti ozbiljnom narušavanju svjetskog pravnog i gospodarskog poretka, različitih posljedica klimatskih promjena ili nesavjesnih postupaka moćnih korporacija i vlada, pa do najnovije krize vezane uz plin koja podsjeća na sukobe koji nastaju zbog nafte, a rezultirali su i ratovima. Osnovni cilj uvođenja izvanrednih stanja i provođenja izvanrednih mjera jest očuvanje opstojnosti države. Posebnost izvanrednog stanja jest u tome što je tada moguća i posebna razdioba vlasti u državi. Pravni pojam izvanrednih stanja razmotrit ćemo u kontekstu hrvatskog ustavnopravnog poretka. Država raspolaže relativno širokim ustavnim ovlastima uređenja potrebnih izvanrednih mjera u izvanrednim stanjima, pod uvjetom poštivanja ustavnih odredaba o vladavini prava, diobi vlasti i zaštiti ljudskih prava i sloboda. Tijekom trajanja izvanrednog stanja jedno od temeljnih pitanja je proces donošenja vladinih odluka.

izvanredna stanja; izvanredne mjere; krizno upravljanje

nije evidentirano