hrvatski

Hrvatska vojna diplomacija u sustavu kolektivne sigurnosti

Oružane snage Republike Hrvatske jedne su od rijetkih vojnih organizacija u svijetu koje su u razmjerno kratkom razdoblju od samo 18 godina prošle svoj cjelokupni razvojni ciklus od doslovno prisilnog nastanka u okolnostima krvave agresije, preko izgradnje respektabilnog čimbenika nacionalne sigurnosti kroz sustav tradicionalne popune i izobrazbe, do male, profesionalne vojske prilagođene potrebama kolektivne sigurnosti koju donosi članstvo u NATO-u. Tako ubrzanu tranziciju oružanih snaga, pratile su i odgovarajuće transformacije hrvatske vojne diplomacije, koja predstavlja sve značajniji segment cjelokupnog međunarodnog komuniciranja Republike Hrvatske. Sustav kolektivne obrane zahtijeva prilagođavanje nacionalnih obrambenih sustava u cijelom nizu parametara, kako bi mogli biti kompatibilni nacionalnim obrambenim sustavima drugih savezničkih zemalja uključenih u zajednički sustav obrane, pa se slično očekuje i od vojne diplomacije kao jednog od ključnih elemenata obrambenog sustava. U ovom slučaju, od vojne diplomacije se osim reprezentativnosti nacionalnih oružanih snaga, traži i stvaranje preduvjeta za rad zajedničkih, multinacionalnih stožera, postrojbi i ustanova. U narednom razdoblju hrvatska vojna diplomacija morati će slijediti reformske procese koje u većoj ili manjoj mjeri provode već gotovo sve zemlje članice NATO-a, pri čemu su ponovo postala aktualna pitanja načina upravljanja tim sustavom, potreba izmjene i dopune metodologije i sadržaja izobrazbe vojno-diplomatskih predstavnika, kao i optimalnosti mjesta njihove akreditacije, suakreditacije i rezidentnosti. Jedan od najvećih izazova u ovom procesu je prilagođavanje vojno-diplomatskih struktura zahtjevima suvremene vojno-diplomatske prakse, uz istovremeno poštivanje proračunskih ograničenja koja mogu biti vrlo restriktivna.

vojna diplomacija; kolektivna sigurnost; vojni izaslanik; multilateralizam; međunarodna vojna suradnja

nije evidentirano