hrvatski

Klorheksidinski preparati i njihova primjena danas

Postoje dokazi koji sežu 6 000 godina unatrag, o pripravcima i receptima koji pridonose zdravlju usne šupljine i zdravlju zuba. Tekućine za ispiranje usne šupljine stimulirale su salivaciju, prikrivale zadah, te djelovale antimikrobno, iako im to nije bila prvobitna namjena. Službeno, antiseptici se koriste već više od 100 godina. Lister je još 1860. godine površine rana nakon amputacija uspješno ispirao 5% otopinom karbola, a u borbi protiv plaka bili su korišteni teški metali kao bakar, cink i srebro. Schröder i Mühlemann opisali su 1962. godine antibakterijsko sredstvo koje se i danas izdvaja kao „zlatni standard“ za kliničku uporabu, prema kojem se određuje učinkovitost bilo kojeg novog preparata, klorheksidin-glukonat (1, 2). U skupinu oralnih antiseptika također se ubrajaju fenoli, kvaterni amonijevi spojevi, metalne soli (0.4% cink-sulfat), halogeni elementi (povidon-jodid, natrij-hipoklorit), oksidacijska sredstva te preparati temeljeni na eteričnim uljima. Antiseptici većinom djeluju bakteriostatski, a u prikladnoj koncentraciji i baktericidno. Njihova djelotvornost ovisi o: koncentraciji, vremenu djelovanja, temperaturi i obliku primjene. Štetno im se djelovanje sastoji u remećenju osmotske ravnoteže okoline bakterija, što dovodi do raspada stanice, denaturiranju staničnih proteina i interferiranju s metaboličkim procesima mikroorganizama. Danas su na tržištu prisutni brojni preparati za održavanje orane higijene. Svrha ovog preglednog rada je da studente stomatologije upozna s trenutnim stajalištima struke o klorheksidinu i njegovim pripravcima.

klorheksidin; ADS; parodontitis

nije evidentirano