hrvatski

Djelatna ljubav fra Didaka Buntića

U današnjem svijetu globalizacije i ekonomije socijalni nauk Crkve postao je temeljni smjerokaz. Temeljni smjerokaz jest evanđelje i ljubav prema Bogu i bližnjemu.To je bio i temeljni smjerokaz fra Didakova djelovanja. On je solidaran i zalaže se na različitim područjima: obitelj, gospodarstvo, školstvo, politika, briga za osjetljive i siromašne skupine u Hercegovini, osobito djecu. Prvi dio članka bavi se analizom milosrđa iz nekoliko aspekata: svakodnevnim značenjem riječi milosrđe, kršćanskim milosrđem u okviru prispodobe o milosrdnom Samarijancu, teologijom milosrđa i ljubavi te, konkretno, kršćanskim djelima milosrđa. Dalje se u članku analizira redovnički identitet fra Didaka Buntića i njegova djelatna ljubav u postojećim društvenim prilikama. Tako se ističe da je njegov identitet bio upravo milosrdna ljubav u izgradnji civilizacije ljubavi, koja se očitovala na više načina: ulaganjem u mlade i obrazovanje, iskorjenjivanjem nepismenosti, ljubavlju i očinskom brigom za mladu subraću u zajednici, zauzimanjem za potrebite kod lokalnih i državnih vlasti, borbom s uzrocima gladi i borbom za konkretno preživljavanje stanovništva, upućivanjem u korištenje vlastitih resursa i izgradnjom infrastrukture u Hercegovini, borbom za dostojanstvo socijalno osjetljivih skupina stanovništva, kao što su vojnici i djeca. Djela milosrđa kao izvor kršćanskog djelovanja bili su glavni smjerokazi u životu i djelovanju fra Didaka Buntića. U zaključku se ističe da je Didakovo poslanje bilo karizmatsko poslanje za Crkvu i društvo u teškim životnim prilikama. njegova osobnost svjedoči vjeru i intenzivan duhovni život te lik i karizmu franjevca izraženu kroz djelatnu ljubav na različite načine.

djelatna ljubav, teologija milosrđa, socijalne prilike, redovniči identite

nije evidentirano